Neriješeni imovinskopravni odnosi i nelegalno sagrađene kuće među najčešće su spominjanim preprekama procesu obnove nakon razornih potresa u Zagrebu i na Banovini. Tekst koji je Ministarstvo graditeljstva ovih dana uputilo u javnu raspravu pokazuje, međutim, kako gradnji bez zakonom propisanih dokumenata nisu skloni samo građani, nego i država.

U javnom savjetovanju je, naime, prijedlog prethodne procjene učinaka zakona kojim Ministarstvo namjerava omogućiti legalizaciju nezakonito sagrađene infrastrukture, poput javnih i nerazvrstanih cesta, vodovoda, kanalizacije, ali i naftovoda, plinovoda i telekomunikacijskih vodova.

Formalna najava donošenja Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenom infrastrukturom u javnom se savjetovanju našla godinu i pol nakon što je Vlada odbila prijedlog istoimenog zakona koji je u saborsku proceduru bila uputila stranka GLAS.

Odbijajući taj prijedlog, vlada je u ožujku prošle godine priznala da je bespravno sagrađenu infrastrukturu nužno legalizirati, ali i zaključila da je za takav korak potrebno provesti prethodne stručne analize stanja takvih građevina po sektorima.

Činjenica da je ministarstvo učinilo prvi formalni korak prema donošenju zakona o legalizaciji infrastrukture trebala bi, dakle, značiti da su potrebne analize gotove, no u predloženom tekstu nema podataka o zaključcima do kojih se došlo pa se tako zasad ne zna o kojem se broju, vrsti i ukupnoj vrijednosti objekata radi.

Ministarstvo graditeljstva, pak, u tekstu puštenom u javno savjetovanje otkriva još jedan motiv zbog kojeg je država nakon 30 godina odlučila legalizirati ono što je sama bespravno sagradila, a to su fondovi EU.

U prilog donošenju zakona koji će omogućiti legalizaciju ovakve infrastrukture navodi se, naime, da će to "omogućiti njihovu rekonstrukciju, stavljanje u rad u određenim slučajevima i pribavljanje sredstava za njihovo održavanje i financiranje iz različitih izvora, uključujući i sredstva EU",