Ma koliki kaos vladao za vrijeme navale izbjeglica prema Europi, on nije smio uzrokovati promjenu u temeljnim europskim sporazumima, mišljenje je Europskog suda u Luksemburgu (Priopćenje za medije br. 86/17 Europskog suda o nadležnosti Hrvatske u slučaju izbjeglica ).

A odredba iz Dublina je posve jasna, smatra sud: obzirom da praktično nitko od te siline izbjeglica nije imao valjanu vizu za ulazak u neku zemlju Europske unije, izbjeglica svoj zahtjev za azil treba postaviti u prvoj državi Europske unije u koju je stupio. Hrvatska je tek organizirano propuštala rijeke izbjeglica i tužbu su podnijeli jedan Sirijac i dvije obitelji iz Afganistana koji su već u Hrvatsku iz Srbije ušli bez valjane vize za EU.

Ipak, oni su propušteni kroz Hrvatsku i zahtjev za azil podnijeli ili na granici Slovenije ili tek u Austriji. U oba slučaja je nastala dvojba u dva pitanja: da li je Hrvatska uopće smjela pustiti te osobe u zemlju, odnosno na prostor EU? I da li se već njihov boravak u Hrvatskoj može smatrati "prešutnim" izdavanjem dozvole boravka, odnosno vize u Uniji?

Zapravo je i glavna državna odvjetnica Europskog suda Eleanor Sharpston još nedavno zastupala stajalište kako je dopušteno određeno odstupanje od sporazuma iz Dublina zbog "izvanrednih okolnosti" izbjegličke krize. Ona smatra da prijelaz granice tih izbjeglica u Hrvatsku i dalje prema Sloveniji nije bio nezakonit, jer su sve države bile suočene sa masovnim dolaskom izbjeglica i ne može biti njihova krivica da su propuštali preko svojeg teritorija izbjeglice koje su željele stići u druge zemlje Europske unije.

Kako Hrvatska i može biti "prva zemlja" EU?

Doista, izjava njemačke kancelarke Merkel Wir schaffen das (uspjet ćemo) definitivno se nije odnosila na Hrvatsku, ali suci u Luksemburgu ne vide načina da se čak i u takvim okolnostima učini iznimka. Na pitanje vize, odgovor suda je jasan: ne. Čak i ako je Hrvatska dopustila toj rijeci izbjeglica prijelaz svoje granice, to ne znači da im je onda Zagreb izdao vizu ili na drugi način dopustio boravak - to je aktivna odluka države članice. A ako nisu imali vizu i željeli su azil u nekoj zemlji EU, onda je to po sporazumu Dublin III trebala odlučiti Hrvatska. Humanitarni razlozi je ne oslobađaju njene obaveze da od svakog od njih zaprimi i odlučuje o zahtjevu za azil. Odbijenice suda u Beču i Ljubljani su zato ispravne: takav prijelaz granice Europske unije se smatra ilegalnim.

Makar se tu u tužbi spominje Hrvatska, sve se čini da će ova odluka Europskog suda izazvati barem podjednaku pomutnju kao prije dvije godine, ali sada u području prava. Naravno da i Hrvatska može argumentirati kako praktično nije moguće da su ti Afganistanci i Sirijci došli u Hrvatsku, a da prije toga nisu prošli i neku drugu članicu Europske unije - najvjerojatnije Grčku. Da li je već tamo bilo postavljeno pitanje njihovih viza i da li su te osobe evidentirane? A ako nisu - zašto nisu?

Njemačka je trebala požuriti...

Ipak, Europski sud dopušta mogućnost da i neka druga zemlja Europske unije, u duhu solidarnosti razmotri zahtjev za azil osoba, makar i nije za to nadležna u smislu sporazuma Dublin III. No jedna druga odluka bi mogla umanjiti brigu Zagreba da će sada "dobiti nazad" sve izbjeglice koje je propustila.

Naime, riječ je o tužbi jednog Eritrejca koji se usprotivio odluci Njemačke da ga vrati u prvu zemlju dolaska, Italiju jer su nadležne službe u Njemačkoj premašile europski rok od tri mjeseca po kojim bi to bilo moguće. Njemačka je tu argumentirala da je, zbog pretrpanosti poslom, zaprimljen tek "provizoran zahtjev" za međunarodnom zaštitom kada je u rujnu 2015. prešao njemačku granicu, ali je tek u kolovozu 2016. primljen njegov zahtjev i proslijeđen u Italiju.

Europski sud je tu jasan: ne postoji nekakav "provizoran zahtjev". Rok ističe od prvog dokumenta koji je izbjeglica predao nadležnom tijelu, dakle u Njemačkoj gdje je čak dobio i potvrdu o zaprimljenom zahtjevu. Nikakav drugi "pravi" zahtjev u nekom posebnom obliku nije potreban i od tog dana teče rok. A on je doista već odavno protekao, tako da ova osoba stječe pravo da mu onda Njemačka odlučuje o njegovom izbjegličkom statusu (predmet C670/16)