Surfshark (kompanija koja se bavi zaštitom privatnosti) indeks DQL objavljuje temeljem globalnog istraživanja odnosno mjerenja kvalitete i dostupnosti interneta, sigurnosti, državnih e-usluga i e-infrastrukture.

Za ovu su godinu uspoređivali ta mjerenja u 85 zemalja, što, kako ističu, pokriva 81 posto globalne populacije ili oko 6,3 milijarde ljudi.

U istraživanju su se koristili informacijama i podacima iz raznih svjetskih organizacija, poput UN-a, Svjetske banke, Međunarodne telekomunikacijske unije (International Telecommunication Union - ITU) i drugih.

Istraživanje je pokazalo da se sedam od deset zemalja s najvišom digitalnom kvalitetom života nalaze u Europi, na čelu s Danskom i Švedskom, koje su na prva dva mjesta u svijetu po indeksu DQL.

Treća je Kanada, koja je i najbolje rangirana na američkom kontinentu, dok je Japan vodeći u Aziji, u Africi je to Južna Afrika, a Novi Zeland u regiji Oceanije, koji u raznim digitalnim područjima znatno nadmašuje Australiju.

Ukupno gledano, najboljih 20 zemalja u indeksu DQL za 2020. su Danska, Švedska, Kanada, Francuska, Norveška, Nizozemska, Velika Britanija, Izrael, Japan, Poljska, Finska, Singapur, Estonija, Austrija, Švicarska, Njemačka, Novi Zeland, Španjolska, Australija i Italija.

Hrvatska pozitivno iznenadila

Iako je Hrvatska po tom indeksu na 34. mjestu u svijetu, i primjerice zaostaje za susjednim zemljama Slovenijom i Mađarskom, koje su na 23. odnosno 25. mjestu, istraživači ističu da se našla i među 13 "iznenađujućih" zemalja u svijetu, koje su premašile očekivanu digitalnu kvalitetu života pružanjem viših razina e-sigurnosti i pristupačnijim internetskim povezivanjem nego što je očekivano s obzirom na razinu BDP-a.

Uz Hrvatsku, u toj su grupi još i Azerbajdžan, Bugarska, Kina, Grčka, Mađarska, Latvija, Litva, Malezija, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Urugvaj, za razliku od kojih su tri iznimno bogate zemlje na Bliskom Istoku - Bahrein, Kuvajt i Saudijska Arabija označene zemljama s nižim učinkom u pružanju bolje digitalne dobrobiti za svoje građane, i to zbog niske razine interneta i e-sigurnosti.

Od ostalih podataka o digitalnoj kvaliteti života u Hrvatskoj za 2020. iz Surfsarka kao zanimljivost iznose da je hrvatska e-sigurnost nadmašila američku te da je Hrvatska globalno po tom parametru istraživanja (na 11. mjestu) bolje rangirana i od Japana, Novog Zelanda te Kanade.

Naglašavaju i da Hrvatska ima jedan od najbržih mobilnih interneta na svijetu, u čemu zauzima 9. mjesto u svijetu, no osrednje rezultate pokazuje u stabilnosti mobilnog i širokopojasnog interneta, što se dosta odrazilo i na njezin konačni rang u kvaliteti interneta.

Utjecaj covida-19 na brzine pristupa i nejednakost

Istraživači ističu da su ove godine dodatno u istraživanju uzeli u obzir i utjecaj pandemije covid-19 na kvalitetu i sigurnost interneta, uz poruku da je to imalo znatni utjecaj, te da je nešto više od polovice od ukupno 85 zemalja zabilježilo pad mobilne i širokopojasne brzine.

Napominju i da se u svijetu primjećuje i velika nejednakost u dostupnosti interneta, zbog čega bi čak 75 posto istraživanih zemalja moralo više poraditi da građanima priušte internet, kao i da kvaliteta e-sigurnosti i e-infrastrukrure često ne korelira s visinom BDP-a po glavi stanovnika.

S te strane ističu neke arapske zemlje, dok su među zemljama s najkvalitetnijim internetom Singapur, Švedska i Nizozemska, a kada se kombinira mobilna i širokopojasna mreža najpovoljnija situacija je u Izraelu, Kanadi i Azerbejdžanu.