Donquichotte.bloger.hr  napisao je svojevrsni hommage nedavno preminulom kultnom glazbenom kritičaru Draženu Vrdoljaku.

‘Kad sam bio mali, još prije rata, bratić mi je otišao u Ameriku na nekoliko tjedana. To je bilo nešto izvanzemaljski. Amerika. Junajted Stejc ov Amerika ... Buraz, Coca Cola, žvake, Las Vegas, Hollywood, New York. Jedna od prvih pomisli su mi reportaže Dražena Vrdoljaka. Sjećam se jedne iz Gracelanda. Ma bilo je svega. Čini mi se da ću i R’n’R uvijek vezati uz DraŽena Vrdoljaka. Ali ta Amerika, to je bila nekakva magija. San, krasan san.

Neka se ne uvrijede Dalmatinci, ali gdje je nestao dalmatinski R’n’R ? Ja sam kao dijete bio lud za splitskim Đavolima, volio sam zadarsku grupu Forum. Sve je to klasični rock- zvuk, gotovo je šteta sto se Neno Belan nije rodio u četrdesetima negdje u SAD-u. Gdje su nestali ti divni mediteranski gradovi sa svojim urbanim nabrijanim egom ? Zar je dalmatinska muzika samo Dražen Zečic, Jole i hiperprodukcija drugorazrednih klapa? Odbijam to prihvatiti.
Kad je blokovska podjela pala, upoznali smo svi bolje Ameriku. There’s no such thing as a free lunch.

A mi, komunisti-turisti (najbliži opis stanovnika SFRJ) mislili da je tamo raj na Zemlji. Odeš i obogatiš se. Mislim da je to i dalje moguće. Ali škrtarenjem, teškim radom i s malo sreće. Slično kao i ovdje. ‘
(METRO)