Vrlo često, suvremeni umjetnici posvećuju dio svojeg opusa osobi ili djelu pojedinog umjetnika koji je na svoj izniman način utjecao na njih, imao za njihovo djelovanje posebno značenje,pa je tako i suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar obimnog i složenog opusa, Mladen Žunjić, posvetio nekoliko slika velikog formata (akrili, 100 x 100 cm), legendi novije domaće umjetnosti, akademskom slikaru, profesoru na ALU, Ivi Šebalju.

Kada mi je slikar Žunjić pokazao nove slike, hommage Šebalju, sjetio sam ne tako davne suradnje s Ivom Šebaljem, naime u posljednjoj deceniji njegova života napravio sam sa Šebaljem nekoliko zanimljivih razgovora i objavio ih u tjedniku Obzor. Priznajem, Šebalj me je impresionirao skromnošću i jednostavnošću, preciznim zapažanjima o umjetnosti, promišljanjima o vlastitom opusu, o životu, o pušenju.

Razgovarali smo u njegovom stanu atelijeru, u velikoj sobi, čiji su prozori gledali na ulicu, okruženi brojnim slikama, ogromnim formatima, uredno složenim listovima crteža. Kada bi se razgovor objavio, donio bi mu primjerak tjednika i on bi samo zamolio da mu pročitam cijeli razgovor. Slušao je u tišini uz kratki komentar na kraju, bio je zadovoljan zajedničkim poslom. I sada sam mu zahvalan na tim razgovorima.

I sada se prisjećam listanja mnoštva crteža, kombiniranih tehnika, mnogi od njih posvećenih Pušačima, jedva prepoznatljivi likovi u središtu užitka.

I sada suočen sa akrilima Mladena Žunjića posvećenih jednom od najvećih hrvatskih slikara, uopće, prisjećam se tih Šebaljevih „pušača" i pokušavam ih ugledati u ovim kompozicijama u kojima dominiraju vibrantna uvijajuća tijela ( dim pušača koji se lagano, lijeno razliva po površini crteža ali vjerojatno i dublje) dok se tijelo uživatelja očituje u geometrijskim oblicima, neravnomjernih linija, nimalo preciznih, uzdrhtalih od užitka, u različitim vodećim bojama, zelenoj, žutoj, plavoj, ljubičastoj, sve obrubljeno, limitirano crnim natkriljujućim linijama, nadzirateljima zbivanja i gibanja.

Cijeli je Žunjićev opus obilježen pulsirajućim ritmom, uznemirujućim pomicanjima, vrlo raznolikog i nejednakog ritma približavajućih i udaljavajućih ploha žestokog kolora koje se kontinuirano pomiču poput tektonskih ploča izazivajući značajne promjene.

Svakako je Žunjiću Šebalj bio kreator crteža koji ga je najviše privlačio, izazivao i ovdje ga se u ovom nizu dotakao, odajući počast velikom umjetniku,naravno ukazujući i na društveni fenomen zaborava koji prevladava.