Što dublje teleskopi prodiru u svemir, to dalje odlaze u prošlost. Gotovo 13 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje pronađen je divovski mjehur plina veličine polovice Mliječnog puta, a pretpostavlja se da je ova slika bila stvarna kada je svemir bio tek 800 milijuna godina mlad.

Mjehur ili oblak podsjeća na Lyman-Alpha mjehure, koje su astronomi smjestili milijardu do dvije godina kasnije u povijesti svemira, a ovu tvorevinu nazvali su Himiko, prema japanskoj carici jednako nejasne biografije.

Himiko ima deset puta veću masu od prvog slijedećeg velikog objekta pronađenog u tako davnoj prošlosti, ili otprilike kao 40 milijardi sunca. S promjerom od 55 tisuća svjetlosnih godina dostigao je polovicu promjera naše galaksije. Kao i Lyman-Alpha mjehuri, radi se o misteriji jer teleskopi jednostavno nisu dovoljno snažni da bi prodrli toliko daleko u prošlost.

Himiko se nalazi na pragu ere poznate kao epoha reionizacije, koja je trajala između 200 milijuna i 1 milijarde godina nakon Velikog praska.

Tada je svemir tek izlazio iz svojeg mračnog srednjeg vijeka i počeo svijetliti nakon stvaranja zvijezda i galaksija. Vreli plinovi iz tog doga omogućili su astronomima da počnu primjećivati svemirska tijela, koliko se to može reći za te mutne mjehure. Masami Ouchi, voditelj istraživanja i dalje ne zna s čim trenutno ima posla, no ne odustaje.

Jedna od pretpostavki je da je Himiko ionizirani plin koji okružuje supermasivnu crnu rupu, a mogao bi biti i oblak plina koji se polako hladi i formira primordijalnu galaksiju. S druge strane, ideja da se radi o sudaru dviju mladih galaksija ima jednak broj zagovornika kao i prve dvije teorije, a dosta glasno se priča i o mogućnosti da je to izboj plina nastao pri rođenju galaksije ili o jednostavno ogromnoj galaksiji.

Kako bi se ova pitanja riješila, potrebno je još puno suradnje među opservatorijima. W.M. Keck opservatorij na Havajima pomogao je točno odrediti formaciju zvijezda u mjehuru, NASA-ina Chandra je svojim očitanjem X zraka testirala teoriju da se radi o ogromnoj crnoj rupi, a planira se uključiti i Hubble u orbiti. On bi trebao napraviti seriju infracrvenih slika kako bi se odredilo da li se Himiko stišće ili širi.

Problem s Hubbleom je misija koja bi ga trebala popraviti i napraviti generalku kako bi radio još bolje nego prije, a odgođena je za slijedeći mjesec.

Za sada, astronomi mogu slaviti jedino činjenicu da su pronašli Himiko, jer su gotovo proletjeli preko nje kada su pretraživali još 207 lokacija na nebu koje su bili kandidati za nove galaksije. Čak i kada su naletjeli na nju, nisu mogli vjerovati da bi mogli pronaći tako svijetao objekt toliko udaljen od nas, pa su mislili da se radi o nekim smetnjama.

Sada, kada su sigurni u neke parametre, zadali su sebi zadatak koji možda i nadilazi trenutne mogućnosti tehnologije kojom raspolaže čovječanstvo, no želja za istraživanjem toliko daleke prošlosti dovoljno je snažna da pokrene zajedničku akciju.