Ako je suditi po izjavama sudionika samita EU-a, predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu i predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, sastanak u Bijeloj kući u Washingtonu bit će novi dokaz jedinstvene transatlantske harmonije. Postoji „visoka razina suradnje bez presedana", oduševljeno su komentirali diplomati EU-a uoči drugog sastanka na vrhu s američkim predsjednikom Joeom Bidenom.

Ovo se posebno odnosi na vanjsku i sigurnosnu politiku. EU i SAD su suglasni kako oko pomoći Ukrajini u njenoj obrani od Rusije, tako i upodršci Izraelu u obrani od terora Hamasa. Zajedno žele obuzdati rastuću kinesku želju za moći, doprijeti do globalnog juga i držati Iran i Sjevernu Koreju pod kontrolom.

Suzdržanost u Bijeloj kući?

Joe Biden se raduje posjetu iz Bruxellesa, navodi se u priopćenju Bijele kuće. I također se obećava da će se „zajedno unaprijediti prijelaz na gospodarstvo čiste energije".

No na stvari se ipak gleda malo trezvenije kada je riječ o transatlantskoj trgovini i gospodarskoj stabilnosti. „Preispitat ćemo zajedničke aktivnosti", piše prilično suzdržano. I diplomati u Bruxellesu priznaju da i dalje postoje problemi u trgovinskim pregovorima: „Postoje razlike i interesi EU-a koje treba braniti."

Hoće li američke posebne carine i dalje biti zamrznute?

U usporedbi s njegovim grubim prethodnikom Donaldom Trumpom, Europska unija je s predsjednikom Bidenom postigla veliki napredak. Trump je svojevoljno uveo posebne carine na čelik i aluminij iz Europe. Biden je te carine barem stavio na led. Izbjegnut je dugogodišnji spor u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Međutim, pregovori o ukidanju carina nisu mogli biti završeni prije samita u Washingtonu.

U intervjuu za DW predsjednik Odbora za međunarodnu trgovinu Europskog parlamenta Bernd Lange (SPD) inzistirao je na tome da te carine ostanu suspendirane barem do kraja 2024. godine, odnosno nakon izbora u SAD-u u studenome 2024. „Dvije godine primirja kada je riječ o carinama za čelik i aluminij istječe 31. listopada. Sada se radi o pronalaženju trajnog rješenja. To još nije riješeno", rekao je Lange. „Primirje" je bilo dogovoreno na prvom samitu EU-a s Bidenom u lipnju 2021.

Subvencije s obje strane Atlantika

Nadalje, kontroverzan je i Zakon o smanjenju inflacije (IRA) u skladu s kojim američka vlada izdvaja 370 milijardi dolara subvencija tijekom deset godina za američke tvrtke kako bi pokrenula ulaganja u zelenu energiju i tehnologiju. Iako negativan utjecaj IRA-e na europske poduzetnike nije ni približno tako ozbiljan kao što se strahovalo prije godinu dana, neke europske firme odlučile su sagraditi nove proizvodne pogone za vodik, električna vozila i druge „zelene" proizvode u, primjerice, Teksasu umjesto u Bavarskoj. "Problem je što se subvencije daju samo za proizvode koji se proizvode u SAD-u. To znači da su europski proizvodi isključeni. Postoji pritisak na preseljenje tvrtki", žali se stručnjak za trgovinu Bernd Lange.

No američka administracija je napravila neke izuzetke koji, na primjer, i europskim proizvođačima dopuštaju da prodaju svoja električna vozila na američkom tržištu i dobivaju odgovarajuće subvencije. Tako su ekonomisti trusta mozgova Bruegel iz Bruxellesa u jednoj studiji došli do zaključka da su strahovi EU-a vjerojatno bili preuveličani. Na kraju krajeva, i EU koristi ogromne subvencije za privlačenje poduzetnika. Samo jedan primjer: ThyssenKrupp gradi tvornicu čelika s neutralnom emisijom CO2 u Duisburgu i ulaže tri milijarde eura, od kojih dvije milijarde daje njemačka država uz odobrenje EU-a. Stroga pravila za državnu pomoć́ u Uniji su ublažena nakon uvođenja IRA-e u SAD-u.

Gdje je strategija?

Ali kritičari se žale da u EU-u ne postoji sveobuhvatna strategija za suprotstavljanje američkoj inicijativi. Od prvobitno planiranog „fonda strateškog suvereniteta" se ljetos odustalo jer je bio preskup. Umjesto toga, skoro 40 posto postojećeg fonda za oporavak poslije pandemije korone rezervirano je za zelene investicije, najmanje 250 milijardi eura. EU također pokušava privući proizvodne i znanstvene kapacitete u Europu ili ih zadrži ovdje novim propisima o proizvodnji poluvodiča, umjetnoj inteligenciji i obradi podataka.

U Washingtonu bi moglo doći do političkog proboja u pregovorima o zajedničkom „klubu za nabavu" rijetkih metala i minerala. SAD preferira proizvode iz prijateljskih zemalja kao što je Australija. EU bi uskoro također mogao uživati ove privilegije. No SAD i EU se i dalje spore oko novih pravila za velike internetske kompanije i korištenje umjetne inteligencije. Dok EU inzistira na strožim pravilima, predsjednik Biden ima liberalniji pristup.

TTIP 2.0 kao sveobuhvatni trgovinski sporazum?

Pregovori o trgovinskim pitanjima bit će nastavljeni nakon, barem prema vani, harmoničnog samita u Washingtonu. Međutim, neizvjesno je što će biti poslije američkih predsjedničkih izbora u studenome 2024. godine. Naime, republikanac Donald Trump se želi ponovo vratiti u Bijelu kuću.

Dva najveća trgovinska bloka na svijetu, SAD i EU, zapravo trebaju sveobuhvatan trgovinski sporazum, kaže Holger Görg s Instituta za svjetsko gospodarstvo iz Kiela. „U svjetlu globalnih kriza (pandemija, ratovi) i rastućih geopolitičkih napetosti čini se vrlo preporučljivim proširiti trgovinske odnose s prijateljskim nacijama. SAD je već sada jedan od najvažnijih trgovinskih partnera EU-a i dijeli slične vrijednosti. Kroz implementaciju Zakona o smanjenju inflacije (IRA) raspoloženje između njih je možda malo zahladilo u posljednje vrijeme i početak pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini bio bi dobra prilika da se ove napetosti uklone", rekao je stručnjak za međunarodnu ekonomiju Holger Görg za DW.

Prvi pokušaj trgovinskog sporazuma pod nazivom TTIP blokirao je Donald Trump. Bernd Lange iz Odbora za međunarodnu trgovinu Europskog parlamenta ocjenjuje da će teško doći do drugog pokušaja za vrijeme drugog mandata demokrata Joea Bidena. Lange je godinama bio uključen u pregovore o TTIP-u, transatlantskom trgovinskom i investicijskom sporazumu, i rekao je za DW sa rezignacijom: „TTIP bi bio poželjan, ali u ovom trenutku neće biti zaključen sporazum kojim se SAD obvezuje prema trećim zemljama. To ne može proći u Kongresu." Eventualni trgovinski sporazum morala bi odobri oba doma Kongresa. No on nailazi na odbijanje i u redovima republikanaca i kod demokrata.