Traženje i istraživanje različitih aspekata motiva u likovnom procesu važan je dio ukupnnog stvaralaštva. Dobro odabrani motiv sam podstiče kreiranje i zaokruživanje ciklusa u jedinstvenu cjelinu.

Naravno, motivi se takođet troše i nakon nekog vremena postaju neupotrebljivi, potrošeni i posve nekorisni.

Motivi su mogu mijenjati, mogu evoluirati i trajati duže od predviđene zamisli.

Razmišljam o motivima niza energičnih ciklusa Duška Šibla, promatrajući nove akrile na platnu, naziva Hanuman (riječ je o hinduističkom bogu...).

Likovi su u novom ciklusu izvedeni s nekoliko snažnih, žestokih poteza kistom, u nekoliko boja, tijela priljubljenih na koljenima, zgrčeni, spremni na skok, pomalo i prozirni, no i dalje siloviti i odlučni u ostvarenju svoga budućeg kretanja, koračanja, skokovitog gibanja kroz prostor.

Istodobno stječem dojam kako ova tri zgrčena tijela sliče viru, uviranju vode u dubinu, nezaustavljivom i opasnom ždrijelu vodenih tokova koji sve gutaju.

Upijaju li ova prozirna povijena tijela nepoznato okruženje ili pak jednostavno dišu dubokim udasima prikupljajući dovoljnu količinu energije, snage za siloviti i neobuzdani skok?

Kod svih Šiblovih likova osjeća se iznimna prisutnost energije, množina bezbrojnih pokreta, snivanje idućeg koraka, pokreta koji neminovno slijedi.

Novi ciklus Duška Šibla nazvan Hanuman i nadalje je posvećen likovima, neznanim i neprepoznatljivim, ali odlučnim i neumornim u vrtni , u kolopletu poteza i boja.