Uhićeni haaški optuženik Goran Hadžić mogao bi već u petak biti izručen Haaškom tribunalu, a njegovo se izručenje, po riječima Hadžićeva odvjetnika Tome File, može očekivati nakon što se Hadžić danas i sutra bude vidio s članovima svoje obitelji, piše Hina.

Hadžić se, po riječima File, i formalno pismenim putem odrekao prava na žalbu na odluku sudskog vijeća o ispunjenosti uvjeta za njegovo izručenje Haaškom tribunalu, a dokumentacija o tome je, po riječima zamjenika tužitelja za ratne zločine Bruna Vekarića, upućena srbijanskom ministarstvu pravosuđa.

Vekarić je novinarima ispred beogradskog Posebnog suda, u čijem se pritvoru nalazi Hadžić, kazao kako se očekuje da ministrica pravosuđa Snežana Malović potpiše nalog za Hadžićevo izručenje te da od sigurnosnih procjena ovisi kada će izručenje biti provedeno.

Hadžićev odvjetnik Toma Fila kazao je kako bi Hadžić mogao biti izručen već u petak navečer nakon što budu završeni susreti Hadžića s njegovom obitelji. Po riječima File, liječnici u Posebnom sudu ocijenili su da je Hadžić dobrog zdravstvenog stanja. Hadžića je danas u pritvoru posjetio jedan dio njegove obitelji, dok bi ga u petak, kako se očekuje, mogli obići ostali članovi obitelji.

DORH je još 2008. godine od Haaga tražio slučaj Hadžić

Hrvatsko državno odvjetništvo je 2008. obavijestilo haaško tužiteljstvo da je spremno voditi postupak protiv Gorana Hadžića te kako očekuje da će vođa srpske pobune u istočnoj Slavoniji po međunarodnoj tjeralici biti izručen upravo hrvatskom pravosuđu koje je protiv njega pokrenulo postupke zbog teških zločina.

Objavljeno je to na internetskim stranicama Državnog odvjetništva RH koje je protiv jučer uhićenog posljednjeg haaškog bjegunca Hadžića pokrenulo tri postupka, od kojih je u dva pravomoćno u odsutnosti osuđen, a u jednom je podignuta optužnica.

Premijerka Jadranka Kosor jučer je izjavila kako bi zbog toga bilo logično zatražiti Hadžićevo izručenje Hrvatskoj. Pritom je dodala kako je činjenica i da on treba biti izručen Haagu pa će stoga u konzultacijama s Haaškim tribunalom i DORH-om "vidjeti što je realno".

Hadžića je u veljači 1995. šibenski Županijski sud osudio na 20 godina zatvora zbog prekomjerna granatiranja šibenskog i vodičkog područja zabranjenim raketnim oružjem "ognjevima" i "orkanima" 1993. Proglašen je krivim jer je kao predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine, u dogovoru s ministrom obrane samoproglašene RSK Đorđem Bjegovićem, davao naloge za napade na Šibenik i okolna mjesta zapovjedniku oružanih snaga Mili Novakoviću, protiv kojeg je zbog obnove postupka istraga još u tijeku, i njegovu zamjeniku Kosti Novakoviću. U tim su napadima poginuli i ranjeni civili te uništeni kulturni i povijesni spomenici te objekti namijenjeni humanitarnim svrhama.

Drugu presudu od maksimalnih osam godina zatvora Hadžiću je u svibnju 1999. izrekao Županijski sud u Osijeku proglasivši ga krivim zbog poticanja na ubojstva i protjerivanje Hrvata i ostalog nesrpskog stanovništva iz Tenje 1991. i 1992. Hadžić je tada bio predsjednik vlade samoproglašene srpske oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, a osuđen je jer je u cilju stvaranja tzv. velike Srbije svojim političkim i javnim istupima poticao srpsko pučanstvo da se vojno organizira i udruži radi protjerivanja cjelokupnog nesrpskog pučanstva, kao i uništavanja njihovih povijesnih i kulturnih obilježja.

Hadžića je u veljači 1995. šibenski Županijski sud osudio na 20 godina zatvora zbog prekomjerna granatiranja šibenskog i vodičkog područja zabranjenim raketnim oružjem "ognjevima" i "orkanima" 1993. godine.

U ostvarenju tog cilja Jovan Rebrača, Mile Jajić, Savo Šarčević, Dušan Rebrača, Božo Vidaković, Dragan Čugalj, Savo Grnović i Dušan Vidović su u naselju Tenji organizirali tzv. teritorijalnu obranu i druge paravojne skupine koje su Hrvate i ostalo nesrpsko stanovništvo tjerali na prisilne radove, ograničavali im slobodu kretanja, zastrašivali ih i prijetili im smrću, pljačkali njihovu imovinu, minirali kuće te ubili 23 osobe, a 20. travnja 1992. protjerali 98 Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti.

Protiv Hadžića državno je odvjetništvo u Vukovaru 2002. podignulo optužnicu za vukovarske zločine, u kojoj se navodi da je tijekom napada na Vukovar ubijeno 1007 civila i hrvatskih branitelja, a ranjene 2453 osobe. Osim njega, u tom slučaju optužen je vojni vrh JNA s Veljkom Kadijevićem, Blagojem Adžićem, Zvonkom Jurjevićem i Božidarom Stevanovićem na čelu, zatim "vukovarska trojka" Mile Mrkšić, Veselin Šljivančanin i Miroslav Radić te haaški optuženik Vojislav Šešelj.

Hadžića i ostale se tereti da su od kolovoza do studenoga 1991., prilikom agresije tzv. JNA i pridruženih paravojnih četničkih postrojbi, s ciljem protjerivanja i ubijanja cjelokupnog nesrpskog pučanstva u gradu Vukovaru te uništavanja svih kulturnih i povijesnih obilježja hrvatskog naroda i okupacije toga teritorija, protivno međunarodnim konvencijama, izravno zapovijedali i izvršavali zapovijedi u namjeri da se vukovarski branitelji pokore, a grad uništi i osvoji.

Toj optužnici pripojena je optužnica bjelovarskoga Županijskog državnog odvjetništva iz studenoga 1992. i osječkoga iz svibnja 2006. Obje optužnice podignute su protiv Kadijevića i Jurjevića, a naknadno je 2007. pripojena i optužnica osječkoga županijskog odvjetništva protiv Radića iz studenoga 2007.

U DORH-u kažu da su u svezi s optužnicom protiv Hadžića i ostalih od 2007. pretraživali baze podataka međunarodnog kaznenog tribunala u Den Haagu i pronašli, a potom i pribavili dokumentaciju važnu za dokazivanje u tom postupku, ali i u drugim postupcima protiv pripadnika bivše JNA i vojnih ili paravojnih postrojba zbog ratnih zločina u Hrvatskoj, ali i u logorima u Srbiji. U tom predmetu je, kažu u DORH-u, određena dokumentacija pribavljena i preko srbijanskog tužiteljstva za ratne zločine.

Uz to, u DORH-u ističu da su haaškom tužiteljstvu dostavljali podatke o mogućim lokacijama na kojima se krio Hadžić koji je nakon sedmogodišnjeg bijega uhićen na Fruškoj gori u Srbiji.