Kada bi se samo zbrojalo koliko je novaca utrošeno na studije, rasprave, sastanke i okrugle stolove, pa na kraju i marketing, vjerojatno bi se došlo do nekoliko stotina milijuna kuna koje su uludo bačene u dnevnice i ručkove političara i stručnjaka koji su stvarali mirovinsku reformu.

No, taj novac je na mjestu do kojeg naš kancelar ne može, osim promjenom zakona. A u drugom se stupu prikupila znatna svotica, koja je i dalje respektabilna, unatoč svom trudu većine fond menadžera da je što više bace kroz prozor. I tih petnaestak - dvadeset milijardi kuna svrbe Vladu, jer su rupe u proračunu sve veće, a treba početi s kapitalnim investicijama koje će Hrvatskoj donijeti - samo još veće rupe u proračunu.

Stručna javnost jednostavno je zgranuta samom makijavelističkom idejom: dozvoliti prebacivanje novca iz drugog stupa u prvi, nakon što su dežurni plaćenici odradili PR po kojem je drugi stup grozan i iz njega ne dobivate nikakvu mirovinu.

Ideja je, kažu, sumanuta i predstavlja najbezočniju pljačku u povijesti neovisne Hrvatske, prema riječima Davorka Vidovića. Uz Čačića, pobunili su se i vlasnici velikih tvrtki, tek se očekuje reakcija sindikata, dok umirovljenici mudro šute. Njih su već jednom pokrali, pa računaju da ih se budući članovi njihove stranke ne tiču.