Svjedok tužiteljstva u postupku protiv trojice hrvatskih generala pred Haškim sudom Soeren Liborius u srijedu je rekao kako je general Ante Gotovina "prešutno priznao" kako su neposredno nakon Oluje hrvatski vojnici sudjelovali u paležu, pljački i uništavanju, što je u protuispitivanju obrana uspjela prikazati kao "nepotpunu istinu".

Danac Liborius bio je operativni službenik i vođa jednog od triju timova Promatračke misije Europske zajednice (ECMM), koji je od srpnja do studenog 1995. bio raspoređen u Kninu.

Liborius je trećeg dana davanja iskaza rekao kako se u jednom razgovoru o tome što se događa ne terenu u rujnu 1995., u kojem su sudjelovali on, njegov nadređeni, francuski visoki časnik i Gotovina, na kraju postavilo pitanje tko kontrolira vojsku, na što je Gotovina navodno rekao da su profesionalni vojnici pod kontrolom svojih nadređenih i da se njih ne može optužiti za palež, uništavanje i pljačke.

Liborius je nakon toga rekao kako je njegov nadređeni ustvrdio da je pljačke, paleži i razaranja bilo, na što Gotovina nije rekao ništa, što je Liborius u tadašnjem izvješću protumačio kao njegovo prešutno priznanje da je bilo "izvanrednih događaja", što je, prema njegovim riječima, bio izraz koji su hrvatske vlasti koristile za pljačke, palež, razaranje i ubojstva.

Objasnio je to tako da on, kao osoba koja je bilježila što se događalo, nije u tom trenutku mogao "škripati olovkom", kako ne bi poremetio trenutak između Gotovine i francuskog časnika, koji su, prema njemu, imali jako dobar odnos. No Gotovinina šutnja, kako je on to protumačio, potvrdila je da je bilo "izvanrednih događaja".

U iskazu je Liborius rekao i to kako ne zna koliko je točno sastanaka imao s generalom Ivanom Čermakom, ali se sjeća njegovog sastanka s veleposlanicima Trojke EU 19. listopada 1995. na kojem je Čermak nijekao palež i pljačku pripadnika HV, dok je na pitanje francuskog veleposlanika o tome zašto je zapaljeno Kistanje odgovorio kako je to napravljeno u Oluji, ali to nisu učinili profesionalni vojnici, već pripadnici pričuve, koji su "običan narod, koji je to radio iz osvete za ono što su pretrpjeli".

Nakon 4 sata i 33 minute Liboriusovog iskaza pred tužiteljem, u ime obrane prvi ga je počeo ispitivati Luka Mišetić, odvjetnik generala Gotovine.

Mišetić je svjedoku rekao kako je ocjena da je Gotovina "šutnjom" priznao da su u zločinima sudjelovali i profesionalni vojnici bila izmišljena, na što je on rekao kako to nije tako, već da je Gotovina s jedne strane držao "službenu" liniju Hrvatske da profesionalni vojnici nisu bili krivi, ali da je ponašanjem (šutnjom) zapravo priznao da je to bilo tako.

Na tvrdnju Mišetića kako je to bilo neistinito izvješće, Liborius je rekao da to "nije bila neistina, nego nepotpuna istina", a na dodatno Mišetićevo pitanje koliko puta je pisao "nepotpunu istinu", odgovorio je kako je to "jedini slučaj kojeg se sad može sjetiti".

Liborius se tijekom iskaza više puta pohvalio svojom sposobnošću vođenja bilješki, rekavši kako zbog njih u njega povjerenje ima i danski premijer, pa mu je Mišetić predočio podatak da on ni na koji način nije zabilježio sastanak s generalom Gotovinom iz kolovoza 1995. na kojem je Gotovina od njega, kako je rekao u iskazu, tražio da promatrači EZ napuste svoje prostorije u Kninu i prepuste ih HV-u.

Liborius je rekao da to nije htio dopustiti, što je izazvalo bijes Gotovine, koji je napustio sastanak, nakon čega mu je jedan hrvatski časnik za vezu, kojem ne zna ime, ali zna da je imao bradu, rekao da je "lud, jer Gotovina odlučuje o životu i smrti".

"Vi, koji ste bilježili i najmanje sitnice, o nečemu što je mogla biti prijetnja vama niste napisali ni riječ ni u izvješćima ni u svojem dnevniku. Je li istina da se taj sastanak zapravo nikad nije dogodio?", pitao je svjedoka Mišetić.

Liborius je rekao kako se taj sastanak dogodio, a činjenicu da ga nije zabilježio objasnio je time da to što mu je rekao hrvatski časnik za vezu nije shvatio kao prijetnju, već nešto izrečeno u polušali. (HINA)