23. listopada 2008. godine Ivo Pukanić, suvlasnik Nacionala, i njegov suradnik Niko Franjić izlazili su iz redakcije Nacionala. Malo prije nego su ušli u Pukanićev automobil, odjeknula je snažna eksplozija bombe kojom su ubijena oba muškarca.

Vijest o ubojstvu šokirala je cijelu Hrvatsku, ali i sve susjedne zemlje. Javnost je bila zaprepaštena događajima u Zagrebu, posebice jer je istog mjeseca ubijena Ivana Hodak, kći odvjetnika Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas-Hodak. Premijer Ivo Sanader upravo je nakon tog ubojstva smijenio ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića, kao i ministricu pravosuđa Anu Lovrin, na čija mjesta su došli Tomislav Karamarko i Ivan Šimonović.

I danas se pamti izjava tadašnjeg premijera da Hrvatska neće postati Bejrut. Ubojstvima u centru Zagreba i smjenama u vrhu policije i pravosuđa praktički se priznalo da Hrvatska gubi bitku s organiziranim kriminalom.

Od ubojstava u centru Zagreba prošlo je godinu dana. Navodnom ubojici Ivane Hodak, beskućniku Mladenu Šlogaru, upravo se sudi, a rješavanje tog ubojstva i dalje izaziva sumnje u javnosti. Slučaj Ive Pukanića još je kontroverzniji. Neki izvršitelji atentata su uhićeni, ali i dalje se ne zna tko je krajnji naručitelj ubojstva, kao ni koji je zapravo motiv ubojstva.

Podsjetimo se, već peti dan nakon ubojstva novoformirana policija je uhitila ljude za koje se ispostavilo da su planirali i sudjelovali u izvršenju atentata - bratiće Roberta i Luku Matanića, Amira Mafalanija, Slobodana Đurovića, povezanog sa srpskim kriminalcem Sretenom Josićem zvanim Joca Amsterdam, te Milenka Kuzmanovića, koji je trebao grupi pomoći pri bijegu u Srbiju.

Željko Milovanović bio je u bijegu gotovo pola godine (pobjegao je iz Doboja u Republici Srpskoj), a nakon toga je uhićen u Beogradu. Na kraju se ispostavilo da zbog nepostojanja dogovora Hrvatske i Srbije o međusobnom izručivanju građana, Milovanović neće moći biti izručen Hrvatskoj.

U Beogradu je uhićen i Joca Amsterdam, koji slovi za jednog od najgorih kriminalaca u Srbiji. Jocić je navodno ubojstvo dogovorio sa svojim bliskim suradnikom Đurovićem i Robertom Matanićem.

Uskokova optužnica protiv Roberta i Luke Matanića, Amira Mafalanija, Slobodana Đurovića, Željka Milovanovića i Bojana Gudurića mora biti podignuta idući tjedan jer im tada istječe pritvor, dok se za Gudurićem još uvijek traga.

U Beogradu navodno nema dovoljno dokaza da bi se Jocića zadržalo u pritvoru, a njemu i Milovanoviću moglo bi se suditi eventualno u Beogradu, i to ako se do kraja ovog mjeseca podigne optužnica.

I dok je istraga USKOK-a službeno završena, nagađanja o motivima ubojstva su brojna, kao i nagađanja o tome tko je 'velika riba' koja je sve pokrenula. Iako je Joca Amsterdam dovoljno 'velik', smatra se da ipak on nije pokretač svega.

Od početka istrage neslužbeno se govori da bi za sve mogla biti odgovorna tzv. ''duhanska mafija'', o kojoj je Nacional često pisao, a u koju se uključeni i crnogorski premijer Mile Đukanović i Stanko Subotić Cane. Ipak, priča o švercu cigareta aktualna je već gotovo cijelo desetljeće, pa se postavlja pitanje zašto se toliko čekalo na atentat.

Na razrješavanje ovog ubojstva očito će se još čekati, a pitanje je hoće li pravi krivci ikad biti otkriveni.

Ivo Pukanić rođen je 1961. Novinarstvom se bavio od svoje osamnaeste godine, a studirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Nakon završetka fakulteta radio je u Vjesnikovim izdanjima, a od 1991. u tjedniku Globus kao urednik. 1995. zajedno s grupom novinara napustio je EPH i osniva Nacional. U Nacionalu je bio glavni urednik do 2000., nakon čega je taj posao prepustio Sini Karli, a nakon toga radio je kao predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njezinih vlasnika. U Nacionalu je redovno objavljivao kolumnu. Tijekom godina Pukanić je sastavio veliku listu prijatelja i neprijatelja, a bio je prijatelj ili barem povezan s brojnim poznatim osobama, kao što su predsjednik Stjepan Mesić, niz ljudi iz obavještajnih krugova, kao i kriminalac Hrvoje Petrač.