« Život
objavljeno prije 15 godina i 9 mjeseci
intervju

Glupost je ključ opstanka civilizacije

Matthijs van Boxsel piše knjige o nečemu što je svima nama jako dobro poznato: o gluposti. Autor je "Enciklopedije gluposti" i za Metro je govorio o inteligenciji i opstanku.

Više o

opstanak ljudske rase

,

Matthijs van Boxsel

,

Enciklopedija gluposti

,

glupost

Kako definirate glupost?

Ne radi se o nedostatku inteligencije. Čudno je to što baš svako ljudsko biće nešto tjera da radi gluposti, čak i kad zna da to ne bi smio raditi. Glupost je sklonost uništavanju samog sebe i to čini veliku razliku između ljudi i životinja jer životinje baš uvijek rade ono što će ih zaštititi. Glupost je i razlog zašto su ljudi postali inteligentni: inteligencija je naša strategija da prevladamo vlastitu glupost, a te su strategije stvorile ovu civilizaciju.

Dakle, inteligencija je ključ opstanka?

Da, ona drži glupost pod kontrolom, ali pazite, to baš nište ne garantira. Kombinacija gluposti i inteligencije može biti vrlo štetna. Glupi, a opet inteligenti ljudi mogu raditi najveću štetu. Moramo stvoriti nove i nove strategije za borbu protiv gluposti, a inteligencija je tek jedna od njih. Glupost nas tjera da radimo stategije za borbu protiv gluposti, i to je ono što tjera čovječanstvo naprijed.

Povjesničar književnosti Matthijs van Boxsel rođen je 1957. godine, a glupost mu je predmet proučavanja od 1980. Knjigu Enciklopedija gluposti objavio je 1999. i nominirana je za prestižnu književnu nagradu Generale Bank Prize. Ova duhovita i zabavna knjiga nizozemskog erudita tvrdi da je naša kultura proizvod niza neuspješnih pokušaja da razumijemo glupost. 

U isto vrijeme glupost ima velike veze s osjećajima. Ja sam osobno počeo puno razmišljati o gluposti nakon što sam pročitao knjigu Robera Busila: od njega sam naučio da engleska riječ "dumb" ozbačava i osobu koja ne može govoriti i onu koja je glupa. "Kratkovidan" također označava i osobu koja ima određeni problem s vidom i onu čiji je um kratkovidan. Glupost je nedostatak inteligencije, stila i humora.

Zanima me osjeća koji pokreće glupost. Kad pijemo, do jednog trenutka to radimo radi užitka, a nakon toga pijemo iako dobro znamo da to nije dobro. Znamo da ćemo imati glavobolju na kraju ili da ćemo se zbog pijenja osjećati loše i raditi stvari koje za nas nikako nisu dobre. Taj me osjećaj prvenstveno zanima, mada za njega još ne postoji adekvatno ime. To je neka vrsta mješavine otupljelosti i ekstaze.

Ima li glupost žensko i muško lice, ima li različitu nacionalnost?

Ne. Ona je stalno prisutna svugdje. Moje su knjige prevedene na 16 jezika i ljudi dobro razumiju o čemu ja pišem. Ne možemo govoriti niti o ženskom ili muškom licu gluposti osim ako ne govorimo o srednjevjekovnim alegorijama u kojima je glupost imala žensko lice - ali imali su ga i mudrost i ljepota.

Kad ste počeli istraživati glupost?

Počeo sam se zanimati za glupost nakon čitanja Musila. Pročitao sam njegovo djelo "O gluposti" koje je vrlo složeno i proučio sam njegove izvore. Pronašao sam izuzetno ozbiljne teme u toj knjizi koje su mi otvorile oči. Mnogi su mi prijatelji govorili da se radi o arogantnoj temi, ali ja ne želim biti arogantan. Ja ne govorim niti o jednoj određenoj osobi, već o svima nama. Mene pojedini slučajevi uopće ne zanimaju, samo glupost općenito.

Mnogi su mi prijatelji govorili da se radi o arogantnoj temi, ali ja ne želim biti arogantan. Ja ne govorim niti o jednoj određenoj osobi, već o svima nama. Mene pojedini slučajevi uopće ne zanimaju, samo glupost općenito.

Proučavajući srednjevjekovne alegorije bio sam zapanjen kako se gluposti posvećuje jednaka pažnja kao i mudrosti. Počeo sam prikupljati glupe izreke od toga trenutka. Ne znam hoću li ikada imati vremena sve to posložiti. Završio sam svoje istraživanje s tezom o gluposti i dobio najbolje ocjene. Mislio sam da bi bilo dobro moj rad jednom izdati kao malu knjigu, i kad sam to učinio knjiga je postigla velik uspjeh baš zahvaljujući temi o kojoj govori. Trebalo mi je deset godina da razvijem vlastitu teoriju o gluposti i počnem pisati "velike" knjige 1995. Sada upravo radim na topografiji gluposti.

Kažete da nas glupost tjera naprijed. Znači li to da bismo trebali izbjegavati biti glupi?

Ne! Mi smo glupi od kada smo ljudska bića. Najgluplje bi bilo pokušati izbjegavati glupost jer bi to značilo izbjegavati živjeti. Mi moramo živjeti, raditi pogreške i učiti od njih. Ako netko učini nešto glupo, i ponovite to još jednom, svi će misliti kako je ste vrlo duhoviti. Ljudi su glupi - a mi tu činjenicu moramo okrenuti na humor.

Piše: Szonja Krezinger/Metro World News Budimpešta
30.04.2009. 14:31:00
Novi komentar
nužno
nužno