Poznati hrvatski skulptor, akademski kipar (i akademski glazbenik,vsvira violu u orkestru, član je rock banda i nadasve zaljubljenik u sokolarstvo) Vitold Košir kontinuirano se kreće svojim višetračnim kolosijecima u potrazi za onim najboljim u disciplinama koje mu toliko znače.

Svoje je specifično kiparstvo Košir izgradio na čvrstoj, rekli bi neraskidivoj kombinaciji, željeza i betona stvarajući opus koji ostavlja na svakoga, tko se s njim suoči, jaki,neizbrisivi dojam.

Na ponekima je kipar zabilježio dijelove kompozicije, te je note prometnuo u nešto posve materijalno, u znak, u znakove.

S druge stane je niz ploča ovalnih, kockastih ili posve neopisivih oblika koji se umnažaju na njima, izviru iz dubine, spremajući se opet zaroniti u beton omeđen željezom.

No, jedan se oblik posebice ističe, oval,koji je čest u kiparstvu Vitolda Košira, oval,koji je po svemu potekao ili iz motiva napetih mišića ruke koja je spremna baciti koplje ili pustiti pticu ili ptičjeg krila, polusavijenog krila ptica koja samo što nije poletjela.

To krilo je jednostavni a istodobno i tako kompleksni simbol leta, letenja, slobode, nezaustavljivosti, neograničenost, stalnom protoku energije koja protječe, neprekidno.

To slobodno kretanje energije, ta oslobođenost koja govori i o fizičkom ali još i više duhovnom neograničavanju, doima se kao ključni motiv umjetničkog izraza Vitolda Košira.

Krilo ptice,čest je simbol, a u ovom je opusu posve jedinstven, inicijalan, složen i jednostavan u isti trenutak, izveden u betonu i željezu, materijalima koji samo ističu neponovljivi karakter slobodnog, kretanja, mišljenja.