Kada roditelji prenose gene na svoju djecu obično se u genetički kod provuče oko 60 pogrešaka, tvrdi se u novom istraživanju. Bila koja od tih genetskih mutacija može biti ključni razlog za to kako se određena osoba ponaša u usporedbi s roditeljima. Na kraju, sve te mutacije su u osnovi pokretačka snaga evolucije.

Šezdeset mutacija možda zvuči kao velika brojka, ali prema riječima međunarodnog tima genetičara koji stoje iza istraživanja, to je manje nego što se dosad mislilo. „Dosada smo vjerovali kako roditelji na dijete prenesu između 100 i 200 genetskih pogrešaka", kazao je u službenom priopćenju Phillip Awadalla, genetičar sa Sveučilišta Montreal, koji je jedan od voditelja projekta. „Naše genetsko istraživanje, inače prvo te vrste, dokazalo je da dolazi do manje pogrešaka ili mutacija", dodao je.

U prijevodu to znači da je ljudska evolucija puno sporija nego što se prije mislilo. Istraživači su analizirali kompletne genetske sljedove dvaju obitelji koji su prikupljeni još ranije u sklopu „Projekta 1.000 genoma". Oni su tražili nove mutacije prisutne u dječjoj DNK  koje nisu postojale u roditeljskim genomima. „Poput vrlo malene igle u plastu sijena", rekao je Awadalla, pronađena je tek jedna mutacija na svakih 100 milijuna slova DNK.

Osim toga, broj mutacija koji je došao od oca i majke drastično je različit. U jednoj obitelji za čak 92 posto mutacija kriv je otac, dok je u drugoj obitelji 64 posto mutacija došlo s majčine strane.

„To nam je bilo iznenađenje. Većina ljudi bi očekivala da u svim obiteljima većina mutacija dolazi s očeve strane zbog dodatnog broja kopiranja genoma što je potrebno radi stvaranja sperme za razliku od jajašca", objasnio je u kontekstu ove priče Matt Hurles iz Instituta Wellcome Trust Sanger iz Ujedinjenog Kraljevstva dodavši kako su potrebne daljnje analize da bi se objasnila ta neujednačenost.

Najnovije tehnike i algoritmi razvijeni za ovo istraživanje, o kojem se pisalo u časopisu New Genetics, mogli bi se iskoristiti za buduća istraživanja i pronalaženje odgovora na dodatna pitanja poput toga kako i do koje mjere roditeljska dob utječe na broj prenesenih mutacija ili kako na stopu mutacija utječu određeni okolišni čimbenici.