Slikar Peter Weisz, suvremeni je likovni umjetnik svjetskoga ugleda, autor složenog opusa, stvaranog u više proteklih desetljeća požrtvovnog i nadahnutog rada i duboke, iskrene povezanosti s umjetnošću.

Njegov bogati opus temelji se na dva signifikantna dijela, na cjeline figurativnih i apstraktnih ciklusa, izvedenih u ulju ili akrilu na različitim formatima platna i papira.

Svakako valja istaknuti i izuzetni kolorizam koji je svakako jedan od ključnih elemenata njegovog slikarstva.

Ovom prigodom posvetit ćemo se ciklusima u figurativnoj maniri, kako kaže Weisz, nastalih u razdoblju od 1995. do 2010. godine.

Osobitost ciklusa nastalih u to vrijeme jest snažna pojavnost niza likova, muških i ženskih, stvarno nestvarnih osoba kod kojih je izuzetno važna mimika lica, gestikulacije.

To su lica koja nijemo govore, šapću.

To su lica koje svojim izrazima izriču više riječi nego što se mogu izgovoriti.

Važan faktor u ovim ciklusima jest i niz širom otvorenih očiju, jednako nijemih kao i usne ali i jednako užasnutih kao i usne.

Opažamo i mnogo nagih tijela, u ljubavnom zagrljaju, u iščekivanju, u grču, u grozi trenutka vlastita života.

Slikar Peter Weisz oživio mnoga lica i iz davnih vremena i iz današnjice na svojim slikama, stvarajući galerije osoba raznih profila, izgleda i kartaktera.

No, svi su oni povezani s prošlim vremenima, na bilo koji način, ali svakako jesu.

Oni su nositelji sjećanja.

Vrlo sugestivan, iznimno emotivan niz ciklusa Petera Weisza.