I do sada je Libija bila poprište kaubojskog ratovanja uz strani nadzor, uz uvezene borce iz islamskih zemalja i zračnu podršku NATO snaga koji, niti nakon mjeseci ratovanja, još nisu uspjeli doći blizu Gadafiju.

Pobunjenici, koji tvrde da kontroliraju 95% teritorija Libije, otišli su korak dalje u svojim nastojanjima da smaknu osobu koja im najviše smeta, pa su Gadafijevim pristašama koje ga uhvate ili ubiju ponudile 1.3 milijuna dolara za glavu omraženog pukovnika, kao u nekom lošem vesternu.

Podsjetimo, iako su uz obilnu pomoć NATO bombardera ušli u Gadafijevu rezidenciju, od njega nema ni traga, ali ima glasa koji se javlja na internetu i lojalnim radio stanicama i poziva na otpor do kraja.

Bijesni što ga ne mogu sami uloviti, odlučili su naći nekog sljedbenika lakšeg morala, ponudili lovu i oprost grijeha ako uhiti ili (vjerojatno im se ovo više sviđa) ubije Gadafija.

NATO je do sada kampanju vodio s ratnih brodova, gađajući avionima sve što im se učinilo kao pukovnikova vojska, no 50 milijardi dolara godišnje od libijske nafte učinilo im se privlačnijom metom, pa su počeli dogovarati u Bruxellesu varijantu ulaska na teritorij Libije kako bi "stabilizirali situaciju".

Stabilnost pod NATO snagama možemo dnevno pratiti u crnoj kronici pod rubrikama Irak i Afganistan, a obnova onoga što su porušili bit će plaćena, po običaju, iz džepova osvojenog naroda, ovoga puta libijskog, kako se to lijepo već godinama radi u već spomenutom Afganistanu i Iraku.