Hamburg u srpnju. Taj lijepi grad na sjeveru Njemačke je inače uvijek vrijedan posjeta. No, ovih dana ne. Jer grad na nekim mjestima više ne liči na sebe. Nestao je sjaj. Nestao iza crnog dima, iza mlazova koji šikljaju iz vodenih topova, iza "crnog bloka", iza policajaca koji izgledaju marcijalno. Iza žice, ograda i barikada. Prometni kaos na cesti i na tračnicama. Automobili gore, bez obzira jesu li to limuzine ili obiteljska kola. Svejedno, glavno da gori.

Tko je počeo? Policija? Demonstranti?

A onda igra kao u vrtiću: Tko je počeo? Tko je stvarno kriv? Policija koja "nerazmjerno" djeluje, čak provocira? Demonstranti - mnogi od njih s miroljubivim namjerama, ali ne i svi? Nekolicina njih koji se kriju iza onih koji su iz mnogih razloga protiv ovoga sastanka na vrhu, protiv sustava, protiv nepravednosti na svijetu, protiv čega god. To je demokracija, može se biti protiv, može se to i pokazati.

Svakako je bilo izgledno da će doći do okršaja, za tu scenu je summit G20 događaj godine. Pogotovo kad ne nastaju nikakvi troškovi za putovanje, jer je neprijatelj - u ovom slučaju G20 - izravno u posjetu Hamburgu. Da se prosvjedi mogu organizirati i šareno, kreativno i glasno, to se već i prije summita moglo vidjeti. Ali to nekima ipak nije dovoljno. Mora gorjeti, mora tutnjiti, na kraju krajeva policija nije trebala uzalud doći. Jer, vodu u topovima se mora i doliti.Hamburg je poznat po svojoj alternativnoj sceni. Ali to je Hamburg: ljudi iz različitih četvrti - onih elitnih i onih šarenih - ne mogu smisliti jedni druge. Ali jedni druge ostavljaju na miru, uglavnom. I zato dugo i postoji tzv. "Crvena flora" (Rote flora), poznati hamburški centar alternativaca, okupljalište ljevičarskih aktivista i autonomnih pokreta.

Samo što u tom slučaju čak i u scenskoj poznatoj četvrti (Schanzenviertel) budu polupana stakla jer i tamo postoje radnje s brendiranom odjećom, a ne samo eko-odjeća koja je proizvedena u pravednim uvjetima. Kad stanari, koji tamo rado žive, ali ne žele imati nikakve veze s nasiljem, pate zbog toga.

Tako funkcionira pravna država

Još jednom jasno i glasno: demonstracije su dio toga, sloboda mišljenja je velika vrijednost - tako je i okruženje summita živa demokracija za šefove vlada i država koji su se okupili, a koji se baš i ne brinu za to. Ali sve ono što miroljubivi demonstranti iznesu kad je u pitanju kritika globalizacije uopće i u ovom slučaju kritika summita G20 - sve to se gubi u oblacima dima izgrednika. I time u beznačajnosti. Država mora djelovati protiv tog nasilja. Tko signalnim raketama puca na policijske helikoptere, taj mora biti kažnjen. U tome nema dvojbe. To je pravo i zakon. I ako je pritom bilo nešto nerazmjerno tijekom policijske akcije, onda se može s tim izići pred sud, pa će se taj slučaj zatim sudski razjasniti. Tako funkcionira jedna pravna država.

A kad se povuku oblaci dima, kad Hamburg ponovno pokaže svoje lijepe strane, onda se građani elitne i šarene četvrti ponovno sreću kod nekog američkog fast-fooda ili u švedskoj prodavaonici namještaja. Jer, život mora teći dalje.