Darija Dolanski Majdak, akademska slikarica iz Zagreba, u nizu cjelovitih i složenih ciklusa realizirala je seriju raznovrsnih kvadrata, 30 x 30 cm, u tehnici pastela na platnu, koje slobodno možemo nazvati fragmentima sjećanja,kada svaki dan u dnevniku mijenja u stvarnosti kvadrat platna prekriven jedinstvenom kombinacijom pastela.

Doista, svaki je dan označen, zabilježen svojim kvadratom i njegovim nedoumicama, prijeporima, radostima, tugama, strahovima i slutnjama u precizno odabranom koloru pastela.

Svaki kvadrat nosi svoju osobitost, svoju osobnost,, svoju neponovljivost i neusporedivost, iskazanu kroz koloplete zamršenih linija, ovale, tek vidljive poteze.

Često nam se čini kako gledamo samo uzburkano središte zbivanja, izrazito dinamično, prepuno suprotstavljenih silnica i ustremljujućih vibracija u svijetu koji je zelen, plav, crven pri spomenu prvih sati jutra, prekrivajuće tame koja širi bol, neslućenog iznenadnog veselja, kratkotrajnog trenutka zbunjenosti, očekivanje odgovora koji samo što nije uslijedio a mi se svejedno nadamo kako nećemo čuti te riječi.

Istodobno, posve slobodno mogu se u veću cjelinu spajati brojni kvadrati, po pomnom odabiru ili sasvim običnom, kako nam koji kvadrat dođe pod ruku, i činiti novo stvorenu kompoziciju dnevničkog karaktera, gdje se mnogo malih zapisa pretvara u jasno artikuliranu ideju, glas, riječi..

Nove kompozicije kvadrata lako se mogu preslagivati u nove suodnose, no njihov izvorni značaj i poruka ipak ostaju isti, neizmjenljivi.

Gotovo zaboravljena sjećanja iznenada se bude u nama i mi ih doživljavamo, oživljujemo u ponešto drugačijem kontekstu današnjeg dana, ponekad se i čudeći njihovu sadržaju, preslagujemo svoja sjećanja, oblikujemo ih iznova u sadašnjosti, poput raznolikih raznobojnih pastela kvadrata Darije Dolanski Majdak.

Ta naizgled neobični i nelogični spoj čvrstog i otpornog platna s fragilnim, osjetljivim pastelom, izvrsno nas upućuje na razmišljanje, kako vrlo često ne možemo ništa promijeniti u nepromjenljivom i unaprijed preodređenom životu ( čvrstom poput platna) gdje naši napori , htijenja iznimno snažno sliče jedva vidljivom tragu nježna pastela.

Kvadrati Darije Dolanski Majdak svojedobno su bili izlagani, no bilo bi lijepo i zanimljivo vidjeti ih iznova i prepustiti radoznaloj publici da po svojoj volji slaže pastele u do sada ne stvorenu cjelinu, pokušavajući im dati novi, zajednički karakter.

Fragmenti sjećanja, oživljeni u pastelima na platnu, nevelikog formata, doista tvore samosvojan autorski izričaj, dubok i težak.