Kršćanske crkve

Odakle velike kršćanske zajednice dobivaju novac? Zakonodavci u europskim zemljama imaju posve različite odgovore. U Njemačkoj država prikuplja porez za crkve. Taj iznos je obično devet posto poreza na dohodak pripadnika crkvenih zajednica. Za naplatu poreza od strane državnih poreznih uprava, crkve plaćaju državi, obično između dva i četiri posto poresknih prihoda.

Kako u Njemačkoj, tako i u Švedskoj i Finskoj, porezne službe prikupljaju novac za crkve. Međutim, taj doprinos u tim zemljama iznosi svega jedan do dva posto oporezivog dohotka. U Francuskoj pak crkve dobivaju državni poticaj i one su prije svega upućene na donacije svojih članova. U Nizozemskoj izostaje podrška države - crkve se moraju brinuti o tome da njihovi članovi sami uplate te doprinose. U Belgiji i Grčkoj, svećenike i državne službenike financira država, dok se zajednice moraju pobrinuti za održavanje svojih objekata. U Italiji i Španjolskoj je taj porez povećan. No, on ne služi samo za financiranje crkava, nego i talijanske kulture općenito. Iznos tog poreza je veoma različit: u Italiji iznosi osam posto poreza na dohodak, a u Španjolskoj jednu desetinu tog iznosa, odnosno 0,8 posto.

Druge vjerske zajednice u Njemačkoj

I židovske zajednice se financiraju porezom koji prikuplja država. On se naplaćuje na temelju dohotka i dobiti stečene ulaganjem kapitala. Kao i kod kršćanskih zajednica, država za tu uslugu dobija između dva i četiri posto od prihoda.

Ipak, prihodima od poreza se ne financiraju sve vjerske zajednice. Na primjer, oko 800 zajednica Saveza evangelističkih slobodnih crkava (VEF) organizirane su kao javna poduzeća. One se financiraju putem donacija.

Financiranje islamskih zajednica

Islamske zajednice zavise od donacija. Osim toga, brojne džamije dobivaju sredstva iz inozemstva. U zajednicama okupljenim oko Ditiba, religijskog udruženja bliskog Turskoj - kome pripada oko 900 džamija - molitve predvode imami koji se šalju iz Turske, odakle se i financiraju.

Iako su u nekim džamijama predviđeni doprinosi od članstva u njihovim udruženjima, to, prema studiji Znanstvene službe njemačkog parlamenta Bundestaga, nisu njihovi glavni izvori prihoda. Umjesto toga, te zajednice su djelimično financirane prodajom publikacija i drugih proizvoda, kao i prihodima od organiziranja manifestacija, koncerata i kulturnih događaja, navodi se u studiji. "Prema tim podacima, mnoge zajednice najveći dio svog djelovanja financiraju kroz dobrovoljne donacije vjernika, takozvani zekat, koji se najčešće prikuplja nakon obavljanja džuma-namaza - molitve petkom", navodi se još u studiji.

Prepreke za financiranje islamskih zajednica prikupljanjem poreza

U suštini, država bi također mogla prikupljati poreze i za islamske zajednice. Međutim, nasuprot tome stoji činjenica da te zajednice ne registriraju svoje članove. To znači da državi nije poznato tko stoji iza te vjerske zajednice. A to je ključni preduvjet da bi se te zajednice pravno mogle priznati kao javne ustanove. Tek kada taj uvjet bude ispunjen, država može prikupljati porez za njih. Do sada je samo jedna islamska zajednica stekla status javne ustanove, a to je zajednica Ahmadija u Hessenu. Ona je taj status od njemačke savezne zemlje Hessen dobila 2013. godine.

Ideja prikupljanju poreza za islamske zajednice

Raspravu o prikupljanju poreza za islamske zajednice u Njemačkoj pokrenula je pravnica Seyran Ateş, osnivačica liberalne džamije Ibn Rushd u Berlinu. "Dosadašnji sustav treba promijeniti, jer je diskusija o organiziranju islamskih zajednica u Njemačkoj pod ogromnim utjecajem iz inozemstva", izjavila je Ateş u intervjuu za DW TV. Taj utjecaj se, kako je rekla, mora zaustaviti, jer upravo to sprječava muslimane koji žive u Njemačkoj i Europi, kao i njihove porodice, da se integriraju. Ona je istovremeno pozvala muslimane da se što više i aktivnije uključe u diskusiju o identitetu islama koji se prakticira u Njemačkoj. „Oni to sami moraju regulirati, moraju paziti na svoju religiju u Njemačkoj. Zbog toga bi muslimani u ovoj zemlji trebali napraviti nešto za islam u Njemačkoj."