Slikar Vladimir Vrljić Ankin suvremeni je hrvatski likovni umjetniuk, autor niza ciklusa uklopljenih harmonično u kompleksni opus, izlagač na mnogim samostalnim izložbama, autor koji svakodnevno odlazi u atelijer s jednakom se strašću kao prvoga dana,suočavajući se s opasnom, prijetećom bjelinom papira, platna, kreator u neprekinutom istraživačkom procesu spoznavanja motiva, kolora.

Nedavno smo se susreli s novim ciklusom Figura, portreta i autoporteta, nastalih u proteklom razdoblju, izvedenih vrlo sugestivno s odmjerenim kolorom, bojom posve u funkciji motiva i s nizom likova, uz autora, koji najčešće sjede, opušteni, prirodni, bez poze, uhvaćeni u onom nevažnom trenutku života, između krucijalnih zbivanja, kada im misli posve nekontrolirano lete ili su samo na trenutak zamišljeni, promišljajući tko zna o čemu u ovom čudesnom trenutku mirovanja, kada im nitko ne smeta, kada nisu nikome na putu i prepušteni sami sebi.

Izvrsni autoportreti pokazuju slikara kao čovjeka s iznimno radoznalim pogledom, koji daleko i duboko putuje, čiji gledanje uvire u nepoznato, umiren, sjedi, reklo bi se izdaleka, nekako nezainteresiran za svijet koji ga okružuje, sve dok se ne susretnemo sa slikarevim očima.

Vrljić Ankin je poznat kao slikar žestokog kolora, a ovdje je on tek pomalo nazočan, gotovo nenametljiv.

Portretiranje je vrlo zahtjevno, u nekoliko se poteza mora realizirati karakter osobe ispred slikara, sva ona bitna obilježja, moći pročitati lice, kako tuđe, tako i svoje, rijetka je sposobnost.

Serija figura, portreta i autoportreta Vladimira Vrljića Ankina pokazuje iznimni doseg slikarske vještine i iskustva, nadahnutost autora.