Prijatelji su važan dio života svakog čovjeka, jer uz njih dolaze i društvene aktivnosti koje, naročito u poznijim godinama, blagotvorno djeluju na zdravlje i produžuju život, pokazao je cijeli niz istraživanja.

Dobrobit sudjelovanja u društvenim aktivnostima nakon odlaska u mirovinu može se usporediti s pozitivnim učinkom redovite tjelovježbe nakon umirovljenja, kažu australski znanstvenici.

Znanstvenici su tijekom studije vodili evidenciju o 424 osobe starije od 50 godina kojima se bližilo umirovljenje. Postavljeno im je pitanje u koliko su klubova, organizacija ili skupina koje se bave društvenim aktivnostima angažirani, a morali su odgovoriti i na pitanja o tome u kolikoj su mjeri zadovoljni kvalitetom življenja i svojim zdravstvenim stanjem.

Tijekom idućih šest godina znanstvenici su pratili jesu li ispitanici nastavili sudjelovati u aktivnostima navedenih skupina i društvenih organizacija te su vodili evidenciju o tome koliko je ispitanika za vrijeme studije umrlo.

Rezultati su pokazali da je 28 sudionika istraživanja umrlo u roku od šest godina nakon umirovljenja i da je najsigurniji pokazatelj vremena njihove smrti tijekom studije bila njihova životna dob. Naime, prosječan rizik od smrti kod pedesetpetogodišnjaka iznosio je 1%, u odnosu na 8% kod osoba od 65 godina.

Drugi najrelevantniji pokazatelj vremena smrti u istom šestgodišnjem razdoblju bio je podatak o broju društvenih grupa u čijem su radu ispitanici sudjelovali.

Primjerice, ako je osoba bila aktivna članica dviju društvenih grupa prije umirovljenja i nastavila je u njezinim aktivnostima sudjelovati i u predstojećih šest godina, rizik od smrtnosti u razdoblju studije bio je 2%. Povećan je, pokazali su rezultati istraživanja, nakon što je osoba odustala od članstva i aktivnosti u jednoj društvenoj grupi, a za čak 12% ukoliko je osoba odustala od obiju društvenih aktivnosti.

Životni vijek na sličan je način produljen za 3% u šestgodišnjoj studiji i u slučajevima kada su ispitanici prije umirovljenja vježbali jedanput tjedno te su se jednakom učestalošću nastavili baviti tjelesnom aktivnošću i nakon umirovljenja. No rizik od smrtnosti je povećan za 6% u slučajevima kada su sudionici istraživanja smanjili učestalost vježbanja na manje od jedanput tjedno, a za čak 11% ako su se u potpunosti prestali baviti redovitom tjelesnom aktivnošću.

"Prije odlaska u mirovinu većina ljudi utroši priličnu energiju i napor u planiranje financija, liječničke skrbi i fizičkih aktivnosti", rekao je Steffens za portal LiveScience. "Istraživanje koje smo proveli pokazalo je da 'društveno planiranje', odnosno planiranje nastavka sudjelovanja u radu društvenih grupa ili uključenje u jednu ili više njih, može biti jednako važno za bolje zdravlje i radost življenja u mirovini".

Studija je pokazala i da zdravstveno stanje ispitanika, utemeljeno na njihovoj subjektivnoj procjeni na početku studije nije bilo značajan pokazatelj smrtnosti u razdoblju od šest godina nakon umirovljenja.

Znanstvenici napominju da je potpuno nevažno je li umirovljenik član nekog bridž kluba, književnog kluba ili sudjeluje u aktivnostima grupe koja djeluje pri njihovoj crkvi te ističu kako je najvažnije da su u radu društvenih grupa redoviti i aktivni.