Svaka od država EU-a autonomno odlučuje kakav će režim zapošljavanja primjeniti na hrvatske građane, a ograničavanje zapošljavanja hrvatskih radnika dosad su uvele Belgija, Njemačka, Nizozemska, Austrija, Velika Britanija, Slovenija i Španjolska.

U tim zemljama hrvatski radnici će se, kao i dosad, zapošljavati temeljem bilateralnih sporazuma i kvota na temelju kojih se izdaju radne dozvole. Zadržavanje režima radnih dozvola moguće je još dvije, pet ili najviše sedam godina od ulaska Hrvatske u EU. 

Deset zemalja potvrdilo je dosad da neće uvoditi ograničenja za hrvatske radnike - Švedska, Rumunjska, Mađarska, Irska, Slovačka, Češka, Danska, Finska, Estonija i Litva, a ostale još nisu donijele konačnu odluku. 

Za sve države koje ne uvedu ograničenje na snazi će biti slobodno kretanje i zapošljavanje hrvatskih radnika kojima će na raspolaganju biti usluge EURES-a, mreže europskih javnih službi za zapošljavanje, koja pruža informacije, savjete i pomoć u traženju posla na europskoj razini. EURES okuplja ukupno 31 zemlju, a osim članica EU-a tu su i Norveška, Island, Lihtenštajn i Švicarska.

Putem EURES-a mogu se dobiti informacije o slobodnim radnim mjestima u EU-u oglašenim na javnim zavodima za zapošljavanje. Isto tako, putem EURES-a svi zainteresirani mogu oglasiti svoj životopis i pogledati bazu potencijalnih poslodavaca.

Trenutno se u bazama EURES-a nalazi 1,3 milijuna radnih mjesta na razini EU-a, 30.000 poslodavaca te milijun životopisa osoba koje su zainteresirane za rad na prostoru EU. Hrvatski radnici će potrebne informacije moći dobiti u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ), kod EURES savjetnika koji će biti smješteni u područnim uredima HZZ-a u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, kao i na web stranicama HZZ-a.

Nakon rada u zemljama EU-a, hrvatski radnici imat će pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, pri čemu se naknada ostvaruje u zemlji zadnjeg zaposlenja po propisima te zemlje. Izuzetak su pogranični radnici - takav radnik ima pravo na novčanu naknadu u Hrvatskoj ako je u trenutku prestanka radnog odnosa imao najmanje 9 mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca, uključujući i vrijeme provedeno na radu u nekoj drugoj zemlji EU-a, ako radni odnos nije prestao njegovom krivnjom ili voljom, te ako se prijavi područnom uredu HZZ-a u kojem ima prijavljeno prebivalište i podnese zahtjev u roku 30 dana od prestanka radnog odnosa.

Na zaposlene i samozaposlene osobe koje se kreću unutar EU-a primjenjuje se zakonodavstvo samo jedne države članice, i to prema mjestu rada. Posebna pravila vrijede za osobe izaslane u drugu državu radi obavljanja određenog posla u određenom razdoblju. Za rad u drugoj državi članici EU-a izaslani radnik ne treba radnu dozvolu, no mora regulirati boravak prema važećim propisima države u koju je upućen na rad.

Na izaslane radnike primjenjuje se zakonodavstvo matične države, a poslove vezane uz izaslanje unutar EU-a obavljat će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, za razliku od izaslanja prema bilateralnim ugovorima koje je bilo u nadležnosti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.