Zagreb je nakon dugog niza godina dočekao europsku utakmicu kojom se mogu ponositi. Što je i kako novi trener Dinama napravio od beskrvne momčadi koju je mučio i prosječan europski trećeligaš ne zna se, no definitivno mu je uspjelo.

Dinamovi su igrači neumorno trčali svih deveteset i četiri minute, koncentrirano i disciplinirano ispunjavali sve taktičke zadatke, tako da ubojiti Španjolci nisu uspjeli ući niti u jednu stopostonu priliku.

Nekoliko udaraca izvan šesnaesterca koji su išli u okvir gola mladi Kelava je ukrotio bez ikakvog problema, a ostale opasnosti je zadnja linija Modrih otklanjala kao od šale. Bišćan, Tonel i Cufre potpuno su dominirali u obrani, mladići Vrsaljko, Ademi i Tomečak silinom su otpuhali srednji red Villareala, a Sammir i Rukavina su svakih par minuta unosili paniku u zadnje redove Žute podmornice.

Prvi gol djelo je Rukavine, koji je pravovremeno utrčao na milimetarski pas Sammira, Tomečak je odvukao dvojicu obrambenih igrača na drugu stranu i šibenski golgeter je rutinirano plasirao loptu kraj istrčalog golmana.

Do kraja prvog poluvremena Villareal je pokušao pojačati pritisak, no Badelj i Ademi su lakoćom razbijali sve napade. Početak drugog poluvremena također je bio u znaku gostiju, no sijevnulo je nekoliko Dinamovih kontri koji su bile prilično opasne.

Pobjeda se mogla nazrijeti dvadesetak minuta prije kraja kada je gostujući kapetan Senna dobio crveni karton, a Sammir je na pas Cufrea postavio zaključnih 2:0. Villareal je još zadnjih desetak minuta pokušavao makar smanjiti rezultat, no obrana osvježena Chagom i Ibanezom otklonila je sve opasnosti.

Nakon dugo vremena pun je stadion navijao cijelu utakmicu, a BBB-ima može jedino biti žao što i oni nisu bili dio ovog dekora. Nadajmo se samo da ovakav pristup nije jednokratni bljesak, nego novi Dinamo koji će napokon dočekati proljeće u Europi.