Od ožujka zemlje, koje prodaju čelik i aluminij u SAD, moraju računati s uvođenjem kaznenih carina od 25 i deset posto. Izuzete su za sada EU i neke druge zemlje. Predsjednik Trump je naime produžio rok za EU do 01. lipnja. Njegov zahtjev je sljedeći: EU i druge zemlje trebaju uvesti kvote za izvoz čelika i aluminija u SAD. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Junkcer je međutim odbio da sa SAD-om pregovara "pod prijetnjom pritiskom".

"Donald Trump gleda na ono što se proizvodi unutar granica SAD. I on razmišlja u kategoriji igre čiji je rezultat nula. To znači ako se u SAD-u više proizvodi, uvoz mora biti smanjen", kaže Rolf Langhammer, bivši zamjenik predsjednik Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu.

Ono što ima na umu jest samograničavanje izvoza, smatra Langhammer. Sve to ga podsjeća na Svjetski sporazum o tekstilu iz 1995. godine. Zemlje u razvoju su se, kako kaže, tada obavezale na dobrovoljno samoograničavanje izvoza kako bi izašle u susret industrijskim zemljama. "To je apsolutno dirigirajući, socijalistički instrument iz prastarih vremena. Upravo to Trump želi ponovo imati", kaže Langhammer za DW.

Južna Koreja je prva zemlja koja je poklekla i prihvatila uvođenje kvota. "On uvijek uzima zemlje kod kojih se osjeća najjačim. Južna Koreja je politički ovisna od podrške SAD. Dakle Trump tamo postavlja pravila", smatra Langhammer.

Tužba u slučaju carina

To potvrđuje i Društvo za poticaj gospodarstva Germany Trade & Invest (GTAI). "Širom svijeta se 2017. godine prodala njemačkog aluminija i čelika u vrijednosti od 23,3 milijarde eura. Od toga je šest posto (1,4 milijarde eura) otišlo u SAD", navode u GTAI. "Ovdje je prije svega riječ o specijalnom čeliku i njegovim legurama. Oni su iz ugla visokospecijaliziranih kupaca samo djelomično zamjenjivi proizvodima američke čelične industrije." Drugim riječima: Ako 01. lipnja dođe do uvođenja carina na uvoz čelika iz EU-a onda bi troškove platili američki krajnji korisnici.EU je do sada ovaj zahtjev striktno odbijala. "EU ne bi trebala ići ka gospodinu Trumpu i moliti ga da bude izuzeta od uvođenja carina, smatra. Previše čelika predstavlja globalni problem koji se samo globalno može riješiti", smatra Langhammer. On kaže da je zahvaljujući tehnološkom napretku smanjena i potreba za čelikom. "Mi ćemo imati više sekundarnog čelika, recikliranog čelika iz otpada, nego primarnog čelika. Tu Amerikanci tehnološki zaostaju u odnosu na druge zemlje. To znači, oni mogu proizvoditi više, ali nitko neće uzimati njihov čelik jer on nije konkurentan", kaže Langhammer.

Zbog toga Rolf Langehammer Europskoj komisiji savjetuje sljedeće: "Ostati potpuno cool. Ako dođe do uvođenja carina onda podići tužbu pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. I onda pregovarati i sklopiti o Sporazum o slobodnoj trgovini sa SAD-om." U vlastitom interesu bi, kako kaže Langhammer, EU trebala smanjiti carine na određene proizvode, primjerice automobile. On također smatra da bi EU trebala skrenuti pogled s Donalda Trumpa na jaku uslužnu djelatnost SAD. "Amerikanci bi trebali gledati na to da Amazon i Google puno prodaju u svijetu, ali General Electric ili General Motors ipak ne tako puno", kaže Langehammer.

Na isti način na sve gleda i Gabriel Felbermayr, ekspert za pitanja trgovine na Institutu Ifo u Münchenu. On je proveo istraživanje o uslužnim djelatnostima i prihodima poduzeća i došao do podatka o suficitu SAD-a u visini od 14 milijardi američkih dolara u odnosu na EU u protekloj godini. "SAD stoga nisu manje ranjive od EU", smatra Felbermayr.