Jesu li Anđelka Ercega ubili oni s one strane poštenja ili je u 51. godini umro ‘prirodnom smrću’ (za novinara), to je zasad enigma! Svakako - negativci o kojima je pisao načimali su ga svakodnevno, kako je uobičajeno u takvim vrstama borbe. Sada oni, možda, likuju - Vrag im odnio dušu - ali optužiti isključivo Rak u ovom slučaju možda nije pošteno. Do Raka su ga doveli Oni i njima slični!

Anđelko Erceg, među ostalim, u svojoj novinarskoj karijeri prošao je mnoge važne pozicije u ‘Radničkim novinama’, ‘Slobodnoj Dalmaciji’ (u onom slavnom razdoblju), ‘Novom listu’, ‘Jutarnjem’, ‘Tjedniku’... - krunu karijere, ipak, doživio je u svojoj Makarskoj. U ‘Makarskoj kronici’; reći će njegovi neprijatelji - u malom lokalnom listu. Ne, Erceg je ‘Kroniku’ učinio velikim novinama malog formata. U svojim novinama vratio nam je vjeru u društveno odgovorno novinarstvo.

Mnogi izdavači - na žalost - rezoniraju kako su lokalne općeinformativne novine isključivo sredstvo za mlaćenje novca, zaboravljajući pritom ulogu tih novina u demokratizaciji lokalne sredine, zbog čega su i nastale. Erceg je pokrenuo ‘Kroniku’ s izdavačkim, ali prvenstveno elementarnim novinarskim erosom.

Lokalni moćnici najogavniji su u svojoj ‘bjesnoći’ spram novinara koji ih taknu u Istinu. Erceg se u finalu svoje karijere bavio najsloženijim novinarskim poslom - društveno relevantnim novinarstvom. Pojedini čitatelji će se možda na sljedeću tezu iznenaditi, ali pisati analitičko-kritički o lokalnim moćnicima u lokalnim novinama jedan je od najpogibeljnijih oblika novinarstva. Lokalni moćnici najogavniji su u svojoj ‘bjesnoći’ spram novinara koji ih taknu u Istinu. Nije lako, ali manje je pogibeljno argumentima udarati po visokoj politici - bandićima, sanaderima, milanovićima... Anđelko Erceg sa svojom ‘Makarskom kronikom’ ispisao je časne stranice povijesti hrvatskog novinarstva. Njegova ekipa, ma koliko im to možda sada izgledalo teško, mora nastaviti gdje je on stao.       

Meni odavno nije bila čast biti pored izdavača, direktora, glavnih, njihovih zamjenika, ili izvršnih urednika, i svih ‘uglednika’ dogovornog uređivanja listova u okolnostima isključivosti interesne ekonomije. Štoviše - želio sam biti u Ercegovoj blizini, makar on u svojoj Makarskoj u ovom slučaju bio u vodoravno-finalnom. Reći će bećari - cijeli život vježbamo za taj vodoravno-finalni. Anđelko, svaka čast!