Iznenađujuća pojava tamnog enformel ciklusa u kompleksnom opusu slikara Mladena Žunjića, vrlo aktivnog suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, niz atraktivnih kombiniranih tehnika na velikim formatima platna, napokon se dogodila.

Slikar se na trenutak ili duže odmakao od svojih omiljenih tema uzburkanih i uzavrelih raznovrsnih formi u kolorističkim oceanima, okrećući se enformelu (neformalnoj umjetnosti), nadopunjujući ali i obogaćujući svoj artistički izraz.

Crno bijeli krajolici, površina Mjeseca, izgubljeni raj Miltona (Pakao), snoviđenja, nižu se jedan za drugim, otvarajući novo značajno poglavlje u opusu ovoga nadahnutog i agilnog umjetnika.

U mnogim prošlim ciklusima ključni element bila je iznimna silina energije koja je svojim protokom definirala taj hektični, zgusnuti svijet, u carstvu kolora.

U novom ciklusu ističe se nazočnost ovalnih linija, koje sliče snimkama suhozida iz zraka, noću, pred zoru, s minimalnom svjetlom.

Prostor je posve oslobođen a to je i bila intencija slikara.

Tama je prekrila svijet, umiren je, tih, nečujan. Sve je u iščekivanju nemogućeg, vatrenog buđenja, prvih trenutaka svjetla.

Kombinirane tehnike na različitim velikim formatima platna omogućuju umjetniku još snažnije i učinkovitije uranjanje u strukturu motiva, uz limitiranje boje.

Vrlo zanimljiv ciklus, izazovan i nesvakidašnji ciklus u stilu enformela slikara Mladena Žunjića, kontinuiranog likovnog neumornog istraživača.