Muzej Mimara priređuje retrospektivnu izložbu akademskog slikara, profesora emeritusa Emila Roberta Tanaya, prema koncepciji Daniele Pal Bučan. Izložba se otvara 9. siječnja, a trajat će do 5. veljače 2020.

Izložba obuhvaća slike i crteže koji su nastajali u razdoblju od početka sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, sve do najnovijih autorovih radova. Kao slikar visoke tehničko-tehnološke i izvedbene moći, profilirane i prepoznatljive likovne poetike, Tanay je bio nagrađivan začajnim strukovnim nagradama (1. nagrada na VI. biennalu mladih u Rijeci), praćen uglednim perima naše likovne kritike (Tonko Maroević) i kao takav prepoznat kao istaknuti pojedinac na našoj likovnoj sceni, unatoč istodobnom pripadništvu kolektivu grupe Biafra. U odnosu na društveni angažman te grupe, kao i na prevladavajući ekspresivno-groteskni likovni nazivnik djela njenih članova, Tanay se odlikovao refleksivnom, kontemplativnom karakternom crtom, koja je svoj idealan izraz bila pronašla u egzistencijalno intoniranim radovima, što su tematizirali iskustvo čovjekove otuđenosti, njegove „samoće i nemoći". (Maroević). Taj je rano oblikovani i dozreli umjetnički izričaj vremenom doživio preobrazbu kako na tematskoj, odnosno motivičkoj, tako i na likovno-oblikovnoj razini. U djelima poznog razdoblja Tanay se okreće slavonskom i dalmatinskom krajoliku da bi, u izravnom sučeljenju s promatranim motivom, ostvario prizore prožete snažnim i gipkim duktusom, živim koloritom i dinamičnim likovnim ritmom. Raznovrsnom paletom stilskih i izražajnih sastavnica Tanayevo djelo u svim svojim inačicama svjedoči o autoru izvornog senzibiliteta, slikaru koji je autentične metierske domašaje bio kadar zaodjenuti osebujnom poetskom vizijom.

Emil Robert Tanay rođen je 7. ožujka 1944. u Zagrebu. Na slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1967. godine. Od 1967. do 1972. suradnik je Majstorske radionice profesora Krste Hegedušića. Specijalizira fresco slikarstvo na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu 1974. Do 1982. godine profesor je na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Od 1982. savjetnik u Republičkom zavodu za prosvjetno-pedagošku službu Hrvatske. Od 1988. docent na Nastavničkom odsjeku gdje je od 1993. do 2014. redoviti profesor u stalnom zvanju metodike likovnog odgoja i obrazovanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Emil Robert Tanay samostalno je izlagao u zemlji i inozemstvu te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama. Dobitnik je I. nagrade za slikarstvo na V. Bijenalu mladih u Rijeci 1971., a 1974. dobitnik je nagrade za slikarstvo na VII. Salonu mladih u Zagrebu. Osim slikarskog rada bavi se istraživanjima na području metodike nastave likovnog odgoja i obrazovanja poticanjem likovnih sposobnosti darovite djece. Predsjednik je Udruge hrvatskih učitelja likovne izobrazbe, te potpredsjednik Svjetske organizacije za odgoj putem umjetnosti InSEA (2003-2008.). 2001. odlikovan je međunarodnom Ziegfeldovom nagradom koju dodjeljuje Američka udruga za odgoj putem umjetnosti - USSEA, za ukupnost doprinosa međunarodnom likovnom odgoju i obrazovanju. Od 2003. do 2004. prodekan je Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Voditelj je Koordinacije Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za izradu Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda za umjetničko područje. Od 2016. godine profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.

Tijekom otvorenja izložbe (9.1.2020., 19h) bit će izvedena praizvedba skladbe za violončelo solo Neki se vole pokazivati, autora Thomasa Burića.