Znate li koliko je novaca Amerika dala svojim bankama zadnji put kad ih je trebalo spašavati od njihovih loših poslovnih odluka? 700 milijardi? Da, to je iznos direktnih novčanih davanja. Kada im pribrojimo i one indirektne, dolazimo do nevjerojatnih 4250 milijardi američkih dolara koje je država dala privatnim tvrtkama koje su propale zbog toga što su iste te građane godinama iskorištavali do granica financijske izdržljivosti, a na ulice bez milosti izbacile oko 200.000 ljudi samo u SAD-u.

S druge strane, sve je to bila dječja igra prema onome što Ameriku tek čeka, tvrde stručnjaci. Nova kriza kuca na vrata, ali blagajna je ovaj put prazna i država više nema ni centa da spašava bilo koga.

Kako se to vas tiče pitate se? Amerika i svjetska ekonomija su ne samo direktno povezane, već možemo ići toliko daleko i reći da Amerika jest svjetska ekonomija, u današnje vrijeme. Padne li Amerika, padamo i svi ostali, a zemlje poput naše će biti posebno pogođene.

Iako ga prozivaju ekonomskim Nostradamusom, Paul B. Farrel je čovjek koji nema nikakvu magičnu kuglu, ne gata iz dlana i ne čita iz taloga kave u predviđanju budućnosti. On je tek osoba nevjerojatno širokog ekonomskog znanja, jedan od vodećih američkih stručnjaka za makroekonomiju, pisac nekoliko bestsellera i čovjek koji je stravično točno predvidio zadnju ekonomsku krizu.

Ovih je dana Paul iznio svoje predviđanje za sljedećih 10 godina. Možemo se samo moliti Svevišnjem da je u krivu.

2011: Super bogati kontroliraju Washington

Jačanje konzervativnog pokreta, koji je u nastajanju već desetljećima, a svoj vrhunac doživljava osnivanjem tzv. Tea Party pokreta, konačno dolazi američkoj politici na naplatu. Uzmicanje ljudskih prava pred moćnim vlasnicima kapitala prvi je lijes u čavao slavnoj američkoj demokraciji.

2012: Bogataši cementiraju svoju apsolutnu vlast

Bizarna i šokantna odluka Vrhvnog suda ozakonjuje politički mito kao legitimni način lobiranja. Milijarde dolara prolaze kroz ruke lobista i političara kako bi se osiguralo da glasuju kako zahtjeva vladajuća ideologija novca. Amerika više nije demokracija, a nije čak ni plutokracija (politička vladavina bogate klase). Srednja klasa kreće na nezaustavljivi put prema standardu stanovnika zemalja Trećeg svijeta. Dugoročno postaje potpuno nebitno tko osvaja izbore 2012., budući da je sustav postavljen tako da je predsjednik tek lutka sustava koji počiva na novcu i interesima.

2013: Ubrzavaju se ratovi za globalne resurse

Nedavno je procurio Pentagonov tajni dokument u kojemu se predviđa „Klima će se promijeniti radikalno i brzo. To će biti uzrok svim nacionalnim sigurnosnim problemima". Milijuni ljudi ostaju bez kruha nakon ogromnim suša i nestajanja obradivih površina koje se pretvaraju u pustinje. Političari odlučuju da im je jednostavnije i jeftinije po svijetu ubirati resurse drugih zemalja da utišaju nezadovoljstvo, nego da pokušaju nešto promijeniti kod kuće.

2014: Nagli rast svjetskog stanovništva

Nastavlja se daljne uništavanje srednje klase posebno osmišljenim poreznim sustavom koji najviše pogađa upravo njih. Svjetsko stanovništvo povećava se za nevjerojatnih 100 milijuna godišnje što strašno opterećuje ionako krhke resurse, što krupni kapital itekako iskorištava za dodatno bogaćenje. Vodeći američki borac za očuvanje okoliša daje intervju u kojem razočarano zaključuje: „Gotovo je. Šteta koju smo napravili je postala prevelika. Planet je osuđen na propast".

2015: „Zlatno doba" dolazi do svog vrhunca

„Većina velikih nacija, na vrhuncu svoje ekonomske moći, postanu arogantne i vode velike svjetske ratove s visokom cijenom, trošeći ogromne resurse, kako ekonomske tako i ljudske, samo da bi na kraju spektakularno izgorjeli" upozorava Kevin Phillips u svojoj knjizi „Bogatstvo i demokracija". Financijski, ekonomski i politički sustav kakvog poznajemo dolazi do svog vrhunca i uživa u nevjerojatnoj količini novca, arogancije i dominacije nad stanovništvom koje je praktički pretvoreno u moderno kmetstvo.

2016: Ekonomski sustav puca po šavovima

Novi republikanski predsjednik, u svoj svojoj nemoći i neznanju, ne uspijeva naučiti ništa iz povijesti i katastrofalnim odlukama odvodi zemlju pred pucanjem preko ruba ekonomskog, socijalnog i političkog kolapsa. Nekoć najmoćnija nacija na svijetu suočit će se s padom dostojnim Rimskog Carstva i Napoleonove Francuske.

2017: Srednja klasa kreće u revoluciju

Sjeme za ovo posijano je još prije nekoliko godina, u vrijeme kad je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Warren Buffet, ustvrdio: „Klasni rat nije nikakav mit, ali moja klasa, klasa bogatih, ne samo da uspješno sudjeluje u tom ratu već izlazi iz njega kao pobjednik". Nevjerojatna količina političkog i socijalnog bijesa eksplodira nakon upitno demokratskih zadnjih izbora, nakon što novi predsjednik pokušava još jednom spasiti banke od kolapsa izdašnim državnim donacijama. Ljudi koji su nekoć pripadali srednjoj klasi preko noći ostaju bez ičega i bijesni izlaze na ulicu.

2018: Potpuni kolaps Federalnih rezervi i američke Burze

Političari uvjeravaju pobješnjeli narod da je upravo sada vrijeme da se ne donose nagle odluke, već da o svemu treba dugoročno promisliti te naći trajna rješenja. Odgađaju provođenje reformi i ne uspijevaju donijeti niti jednu hrabru odluku ili provesti odlučnu akciju. Kriza potiče novu kulturalnu revoluciju. Raspada se burza u New Yorku, a Federalne rezerve više uopće ne uspijevaju ispunjavati niti jednu od svojih osnovnih zadaća.

2019: Počinje globalni sukob za resursima

Više od polovice federalnog budžeta troši se na održavanje stravičnog američkog vojnog stroja, ne ostavljajući gotovo ništa novca za fiskalne i monetarne potrebe. Od vojske koja gine u nepotrebnom ratu jedino je gora ona koja stoji kod kuće i ne radi ništa, stoga SAD odlučuje pokrenuti uspavanu zvijer i pušta svoju moćnu armiju da zauzmu nove resurse u svijetu kako bi Amerikancima osigurali budućnost. Nastaje globalni sukob kojeg se nitko ne usudi nazvati 3. svjetskim ratom, ali on to upravo jest.

2020. Kraj patrijarhata u SAD-u, Amerika dobiva prvu predsjednicu

Više je nego očito da je vladavina i dominacija muškaraca u kulturnom, političkom i ekonomskom životu dosegla svoj vrhunac i da je postala zastario društveni sustav, dovodeći svijet do ruba uništenja. Amerika izabire svoju prvu ženu za predsjednika u koju narod polaže još više nade nego svojevremeno u Baracka Obamu. Nada je glavna krilatica kampanje i izbora te riječ koju svi ponavljaju kao mantru. Hoće li ovaj put doista i biti tako, samo nam budućnost može pokazati.