Abdullah i Hamidullah imaju oko 25 godina, studirali su zemljopis i sociologiju i žele - van. Žele napustiti Kabul, žele napustiti Afganistan.

„Želim u Njemačku, tamo je sigurno, tamo će mi pomoći, tamo ću naći posao", kaže Abdullah s osmijehom na licu.

„Kad bi stanje ovdje bilo bolje, mi ne bismo bježali. Nitko dragovoljno ne napušta svoju domovinu. Ali što da radimo? Kad ovdje izađemo van, u svakom trenutku može eksplodirati neka bomba, nemamo posla", kaže Hamidullah i dodaje: „Bolje je i jednom umrijeti na putu nego ovdje umirati svaki dan."

Nema konkretnih brojki

Abdullah i Hamidullah su angažirali jednog krijumčara ljudima. Po osobi će platiti 15.000 američkih dolara. Za put u nepoznato. Preko Irana u Tursku, onda preko Grčke i Balkana dalje prema Njemačkoj. To je plan.

Richard Danziger je voditelj ureda Međunarodne organizacije za migraciju (IOM) u Kabulu. IOM analizira migracijska kretanja diljem svijeta: „Ovdje se radi o egzodusu, ali nemamo konkretne brojke. Znamo samo koliko ljudi stigne u Europu. Znamo da se prodaje puno više autobusnih karata u smjeru Irana nego inače. Znamo i da su letovi prema Teheranu puni mladih muškaraca, i da su povratni letovi prazni. Da, to je egzodus."

U prvih devet mjeseci ove godine oko 80.000 Afganistanaca je podnijelo zahtjev za azilom u nekoj od članica Europske unije (EU). Od toga 17.000 u Njemačkoj. Mnogi Afganistanci koji u ovim danima stižu u Njemačku, na put su krenuli prije nekoliko tjedana ili mjeseci. To je bijeg u etapama, u pauzama između dvije etape oni pokušaju zaraditi i nešto novca.

Gubitak humanog kapitala

Bitka oko Kunduza samo je intenzivirala bijeg iz zemlje. Glavni grad sjeverno-afganistanske pokrajine, u kojem je njemački Bundeswehr bio stacioniran deset godina, koncem rujna je (na nekoliko dana) pao u ruke talibana. Richard Danziger iz IOM-a priča o „opasnoj spirali":

„Imamo naznake da će porasti broj onih koji bježe. Možda će sad svi oni koji dođu u Europu reći da su iz Kunduza. Zato što se u Europi sad priča o Kunduzu. To je mješavina nedostatka sigurnosti i loše gospodarske situacije. Jedno pojačava drugo. Kad je neko područje nesigurno, nema ni radnih mjesta. A kad nema posla, onda na tom području pobunjenici lakše puštaju korijenje. Dodatno na stopu bijega utječe uvjerenje kako Njemačka prima sve. Afganistan gubi svoj humani kapital. To je znak opadanja povjerenja. To je ogroman problem."

Svake godine i do 500.000 mladih ljudi po prvi put "kroči" na afganistansko tržište rada, koje im nema puno toga ponuditi. Mnoga radna mjesta su nestala nakon povlačenja međunarodnih vojnih snaga. Porast stope nasilja dodatno koči posustali gospodarski rast, a istovremeno krijumčari ofenzivno reklamiraju „raj u Europi".

„Raj u Europi"?

Oni koji odu su među najbolje obrazovanim Afganistancima. Oni će nedostajati prilikom obnove slabe države. Velika većina afganistanskih izbjeglica su siromašni ljudi. Za njih je Njemačka nedostižna. Preko 800.000 Afganistanaca trenutno se nalazi u bijegu - na tlu vlastite zemlje. Oko 2,5 milijuna Afganistanaca se nalazi u susjednim zemljama Pakistanu i Iranu.