Iako se na prvi pogled čini kao klasična revolucija kakve gledamo svako nekoliko godina, mnogo je činjenica koje čine ovu revoluciju najbitnijim događajem u posljednjih nekoliko desetljeća.

Svi smo mi Khaled Said!

Khaled Said

Egipatska revolucija je počela nakon brutalnog ubojstva mladog Khaled Saida. On je na svoju nesreću snimio članove korumpirane policije dok su preprodavali drogu. Kasnije su ga zbog tog videa usred bijela dana, na ulici, brutalno pretukli i ubili. 

Za one sa jačim želudcem, ovdje ćete naći sliku mladića izmrcvarenog do neprepoznatljivosti i cijelu priču na engleskom.

Ovo je video zbog kojeg je ubijen (kojeg je navodno njegova sestra kasnije poslala aktivistima).

Nakon što su bijesni Egipćani preko interneta proširili snimke, izbio je opći revolt. Na Khaledovom sprovodu počeo je prosvjed protiv diktature i opresije.

Domino efekt

Domino je dosta popularna igra na Bliskom Istoku. Do kraja mjeseca znat ćemo hoće li "arapski domino" dobiti novo značenje.

Prvo što je bitno primjetiti je domino efekt koji revolucija u Tunisu ima na cijeli Bliski Istok.

Na ovoj slici jasno je vidljivo da je cijela regija proključala.

Prije svega zahvaljujući masovnoj komunikaciji putem interneta, uspjeh tuniške revolucije posadio je u Arapima diljem Bliskog Istoka osjećaj da je sad vrijeme za ustanak. Diljem regije mladi su većinom nezaposleni, jedva preživljavaju i hrane svoje obitelji, nemaju perspektive. 

U Egiptu su ljudi mislili da nemaju šta izgubiti, no ipak su izgubili zadnju stvar koja ih je držala u domovima umjesto na ulici - strah. Kao član internet generacije, pratio sam iz dana u dan na Twitteru kako se mijenja raspoloženje među prosvjednicima i kako iz početnog bijesa i očaja raste euforija kad su shvatili da ih je 8 milijuna izišlo na ulicu. Kasnije je ta euforija prešla u bijes i tugu dok su ih plaćenici i policajci u civilu ubijali molotovljevim koktelima sa zgrada, dok su se zalijetali autima kroz masu prosvjednika, dok su pucali na njih snajperima sa hotela Hilton u središtu Caira. Kad su vidjeli da nema povratka i shvatili da vjerovatno neće preživjeti brutalnu reakciju režima koja bi uslijedila nakon propasti prosvjeda, izgubili su strah. Oni danas znaju da vode bitku ne samo za budućnost Egipta nego i za svoje živote.

Prva revolucija naroda

Ono što je novo u tuniškoj i egipatskoj revoluciji je neobjašnjivi nedostatak "stranih agenata" i "stranih interesa" koji najčešće organiziraju takve revolucije. To je presedan, jer ovu revoluciju nije počela CIA, njima je Mubarak dobar prijatelj i poslušni diktator. Nije je sigurno započeo ni Mossad, jer je Mubarak najbolji prijatelj Izraela na Bliskom Istoku, čovjek koji je konstantno pokrivao leđa Izraelcima u arapskom svijetu, "u interesu mira" i totalnog uništenja palestinskog naroda. 

To je presedan, jer ovu revoluciju nisu počeli ni islamisti. Iranski režim se naježio od straha i danima su izbjegavali prenositi događaje iz Egipta. Kad su se napokon udostojali prenijeti što se događa, sudionici egipatske revolucije su direktno sa "Midan Tahrir" (Trga oslobođenja) putem mobilnih uređaja komentirali kako su cinični komentari iranskih medija, jer se iranski režim ponio prema svom narodu nakon posljednjih izbora isto kao Mubarakov režim danas. 

Treba spomenuti da iranskom režimu ovakav razvoj događaja donekle odgovara zbog nove raspodjele moći na Bliskom Istoku. Drugi najveći izraelski i američki saveznik (poslije Saudijske Arabije) - je u totalnom kaosu. Međutim, taj kaos se lako može proširiti i na sam Iran, ako Mossad i CIA tako odluče.

Treba uzeti u obzir i činjenicu da između Irana i Egipta postoji i religiozna podjela (šiiti i suniti).

Nadalje, ova revolucija masovno ugrožava sve bliskoistočne režime, od Alžira i Libije do Saudijske Arabije i Iraka. Jordanski kralj je 2. veljače (u trenutku pisanja teksta - jučer) preventivno raspustio vladu, kako bi donekle smirio tenzije u narodu. 

Dakle, teško je uprti prstom u neki centar moći i reći da profitira ovim događajima. Moj je zaključak da je ovo prva revolucija koja je nastala spontano, iz naroda, i to dobrim dijelom uz pomoć interneta. U prilog tome govore i blokade interneta od strane Mubarakovog režima odmah po početku masovnih prosvjeda.

TV Mediji

Još jedna novost u ovoj revoluciji je AlJazeera. Dok su arhaični NYTimes, WSJournal i ostali zapadni mediji skupa s našima izvještavali o "tisućama prosvjednika", ljudi širom svijeta koji su htjeli vidjeti istinu i prijenos uživo - gledali su Al Jazeeru uživo putem interneta.

Ovo nije nekoliko tisuća, nego gotovo dva milijuna ljudi na ulicama Kaira.

Na američkim kanalima udarna vijest dana bio je kamion zapeo u snijegu na sjeveru SAD-a, vrijedan deset minutnog priloga!! Ne samo da umanjuju važnost događaja (pokušaj revolucije u Iranu prošlo ljeto su pratili potpuno drugačije), oni niti nemaju live video putem interneta! 

To je plastičan dokaz dramatične razlike u pristupu novinarstvu između zapadnih medija i Al Jazeere. Svatko iole politički osvješten promatrač dosad je pronašao gornji link i otkrio svijet propagande na američkim TV kanalima. Mnogi Amerikanci svakodnevno izražavaju zaprepaštenje takvim odnosom.

Dok su gotovo sve novinarske ekipe u Kairu danas ili prebijene ili izbodene ili samo pritvorene i maltretirane (navodno ima i ubijenih novinara), oni koji imaju sreće spašeni su uglavnom od strane vojske ili anti-mubarak prosvjednika. Postalo je kristalno jasno da je američka propaganda i dalje na strani Mubaraka, kad je Christiane Amanpour "neviđenim novinarskim šarmom" uspjela izboriti ekskluzivan intervju diktatora Mubaraka (koji se od govora preksinoć nije pojavio ni na vlastitoj televiziji).

OD DANAS, MEDIJI SU U DRUGOM PLANU! 

Osim live tv prijenosa, milijuni ljudi na Twitteru prati iz minute u minutu što se stvarno događa na ulicama Kaira i Aleksandrije. Nebrojeni sudionici protesta iz sata u sat javljaju kako se razvija situacija, kako se osjećaju, što se događa i što se sprema. Ne ki javljaju tko je ubijen, neki javljaju koga su uhvatili (mahom policiju u civilu i plaćenike), neki šalju poruke i usmjeravaju dobrovoljce gdje da nose hranu i prvu pomoć.

Ako imamo internet na raspolaganju, više nam ne trebaju odvratne režimske televizije prepune režimskih plaćenika i divljaka. Ne trebaju nam ljudi u kravatama koji nam tumače što se događa na drugoj strani svijeta. Mi to danas znamo prije njih i bolje od njih. Više nismo pasivni primatelji ispranih fraza i cenzuriranih ili "šokantnih" video snimaka, sad ih direktno dobivamo od onih ljudi koji su ih snimili, u rekordnom roku i u istom rekordnom roku možemo procijeniti koja strana plasira laži a koja točne informacije.  

Za vaše privilegirane oči, dragi internetski korisniče, evo nekih videa koji nisu nastali snimkama TV kamera zapadnih novinara nego telefonima aktera događanja.

Diplomatski auto gazi prosvjednike kao štakore

Isto radi i policijski

I vojni - https://www.facebook.com/video/video.php?v=186104898086966. :(

Dok svi mediji (uključujući AJZ) javljaju o troje poginulih u jučerašnjoj "bitci za muzej", twiteraši prenose izjave doktora volontera u improviziranoj bolnici na ulici o 35 ubijenih u jednom danu (koje je samo on prebrojao).

Javljaju kako je glasnogovornik Al-Azhara (sveučilište) dao otkaz i pridružio se prosvjedima. 

Javljaju kako je isto to napravila prominentna novinarka državne televizije, navodeći da su joj prijetili smrću govoreći joj što i kako da izvještava, te da se sad osjeća preporođeno.

Javljaju da je prof. Noha Radwan sa Sveučilišta u Kaliforniji popila batine od Mubarakovih plaćenika.

Javljaju da su pojedinci nosili otrovanu hranu na trg kao "pomoć" prosvjednicima. Mnogima je pozlilo 15 minuta nakon što su pojeli prvi obrok u 24 ili 48 sati.

Javljaju da su doktorima u bolnicama zaprijetili da ne bilježe smrti uzrokovane vatrenim oružjem.

Javljaju da su plaćenici i policija sve strane novinare protjerali iz centra Kaira, mnoge iz hotela i privatnih smještaja uz prijetnje, nasilje i uništavanje opreme. 

Javljaju da se boje da je to priprema za predstojeći masakr. Zovu u pomoć. Istovremeno govore da se ne miču.

Javljaju da tuneli koji su se koristili za dopremanje humanitarne pomoći stanovnicima Gaze koji su u blokadi, sad koriste Palestinci kako bi dopremili neophodnu pomoć aktivistima u Egiptu.

Javljaju da je francuski ministar javnih osoba uspio provaliti neviđenu glupost, tim veću i sramotniju jer on je ministar u francuskoj vladi! Kaže frajer "Nije vrijedno gubiti živote da bi obranili ideje". 

Javljaju kako se mnogi pripadnici vojske ne mogu nositi sa situacijom i emocionalno su razrušeni. Ovaj mladić je navodno par trenutaka ranije umalo počinio samoubojstvo, osjećajući krivnju što zbog naredbi nije spriječio nasilje nad vlastitim narodom.

Javljaju kako kršćani prave ljudski štit oko muslimana koji se mole usred protesta:

Javljaju kako režimski plaćenici bacaju molotovljeve koktele na prosvjednike sa zgrada

Javljaju da su drugi internet aktivisti pokrenuli akciju skupljanja novca za kupovinu moćnog komunikacijskog satelita kojeg bi premjestili iznad zemlje u kojoj režim ukine internet. http://buythissatellite.org

Opasnost

Samim time što nije umjetna i proizvedena, ova revolucija je iznimno opasna za  međunarodnu politiku. Diljem svijeta ljudi su siromašni, obespravljeni i u stanju trajnog šoka. Ako vide pozitivne primjere u arapskom svijetu, tko zna gdje će sve narod izaći na ulice. Albanci su prosvjedovali otprilike kad i Tunižani, samo u manjem broju. Troje ih je ubijeno.

Situacija diljem Afrike je slična onoj u arapskim zemljama, ako ne i gora. U SAD-u vlada opće nezadovoljstvo načinom vladanja, represijom i svakodnevnim uništavanjem demokracije i ljudskih prava, dodamo li ekonomsku situaciju koja ne ide na bolje, jasno je da ni amerikancima nije svejedno.

Prevencija

Ono što se danas zapravo događa na linijama obrane Egipta je bitka naroda protiv vlasti širom svijeta. Pobjeda prosvjednika postavila bi veličanstven presedan za 21. stoljeće u kojemu bi mladi aktivisti širom svijeta našli inspiraciju. Vrlo opasan presedan. Iz tog razloga, zapadni mediji pokušavaju svim silama prikazati ovu revoluciju kao proizvod muslimanskih ekstremista, što je daleko od istine. Prosvjednici u Egiptu svakodnevno jasno govore - NE Mubaraku, NE islamistima, hoćemo slobodu i demokraciju.

Nakon prvotnog šoka, američka vanjskopolitička mašinerija dijeli moralne packe sve brutalnijem egipatskom režimu istovremeno odbijajući pozvati ga da isti tren odstupi s vlasti. 

Obama koristi gramatičke akrobacije da bi zadovoljio Izraelce i da ne bi ispao nemoćan i nesposoban ako pozove Mubaraka da isti tren odstupi a ovaj se ne pomakne idućih 8 mjeseci. Lose-lose situacija za Obaminu administraciju. Jedini način da se spasi što se spasiti da, iz njihove pozicije, jest da Mubarakov režim ostane još neko vrijeme na vlasti, osveti se kome se želi osvetiti te da osigura preduvjete da ga naslijedi novi pro-američko-izraelski režim. 

U tom slučaju, val arapske revolucije izgubio bi dah i autokratski režimi diljem svijeta lakše bi disali.

Ono što je zabrinjavajuće je neupitna posljedica ovih događaja, kako god na kraju završila Egipatska revolucija. Da bi osigurali buduću vlast, zapadni centri moći morat će instalirati još gori, brutalniji i agresivniji diktatorski režim kako bi zaustavili egipćane od ponovnih pokušaja i kako bi pokazali svim narodima svijeta koji bi htjeli dizati revolucije bez njihovog odobrenja - kako to obično završava.

U zaključku, nakon dana Bijesa, Marša milijuna ljudi i dana Mučenika, sutra je u Egiptu "Dan odlaska". 

"...danas je neusporedivo lakše ubiti milijun ljudi, nego kontrolirati milijun ljudi..."

Imajući na umu hladan i promišljen stav Zbigniewa Brzezinskog: "...danas, neusporedivo lakše je ubiti milijun ljudi, nego kontrolirati milijun ljudi..." nadam se da će uskoro Tahrir Midan biti mjesto slavlja i pobjede, a ne novi Tiananmen Square.

Budućnost naše djece ovisi o tome!

P.S. Želite li i sami pratiti revoluciju uživo, preporučam ovu listu twitteraša: http://twitter.com/#!/TeaWithCarl/egypt