Koga trebam nazvati ako želim razgovarati s Europom, pitao je svojedobno američki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger. Danas bi mu čovjek morao odgovoriti: Europsku središnju banku u Frankfurtu. Jer, to je od četvrtka (6.9.) jasno, tamo se vodi europska politika. A ne u Bruxellesu.

Odlukom da kupuje državne obveznice zemalja koje su dospjele u krizu u neograničenim količinama Europska središnja banka je prekršila dosadašnje načelo da se brine samo oko stabilnosti cijena. Sad je to prošlost. ECB sad postaje ustanova za financiranje država.

Samo je njemački predstavnik u Vijeću ECB-a, šef Bundesbanke Jens Weidmann glasovao protiv te odluke. Čak i zemlje koje su dosad bile na njegovoj strani - Finska, Luksemburg i Nizozemska - otkazale su Nijemcu savezništvo. Još gore je da je savezna kancelarka Angela Merkel, koja je Weidmanna uvijek štitila, sad rekla da ECB postupa u okvirima svoga mandata.

Ali, kako sad ECB može tvrditi da je najneovisnija središnja banka na svijetu? To bi ona morala biti prema svom statutu i Ustavu Europske unije. A ona to više ne može biti jer odluka od četvrtka predviđa kupovinu državnih obveznica tek kad je neka zemlja zatražila "zaštitni kišobran". Time ECB vodi politiku.

I što je u novom programu bolje od dosadašnjeg sličnog programa? Već je u protekle dvije godine ECB svojim prezaduženim štićenicama otkupljivao obveznice. Istina, s financijskim okvirima, ali uz nadu da će se političari u kriznim zemljama sad konačno prihvatiti nužnih reformi. To se događalo vrlo nevoljko. Španjolska i Italija su unatoč tomu morale za nova zaduženja plaćati rekordne kamate. A prevelike kamate na tržištu državnih obveznica nisu ništa drugo nego račun za neobavljene domaće zadaće.

Sad je u biti svejedno kako će izgledati odluka Saveznog ustavnog suda o "kišobranu" za spas eura ESM, koja se očekuje iduće srijede. Je li taj mehanizam u skladu s njemačkim Temeljnim zakonom ili nije? Čak i ako sud kaže da nije, ECB to neće spriječiti da nastavi svoj program otkupa obveznica.Kad se sad ECB tako snažno miješa u tržište državnih obveznica jer je ono, kako kaže šef ECB-a Mario Draghi, poremećeno, onda to možda može kratkoročno dovesti do smanjenja pritiska. Ali, na dugi rok će taj gigantski teret pritisnuti Europu.

Savezna kancelarka Angela Merkel bit će Draghiju zahvalna. Ona više ne mora u parlamentu pitati ako se "kišobran" za spas eura bude moralo dalje napuhivati. Jer, o tomu odlučuje Europska središnja banka. Ona je uključila tiskaru za tiskanje novca, a mario Draghi zna gdje se nalazi prekidač za uključivanje.