Portugalski pomorac Vasco da Gama 1497. godine iz Lisabona je krenuo na svoje prvo putovanje oko Afrike s ciljem dolaska u Indiju. Ekspedicija je brojila 4 broda - Sao Gabriel, Sao Rafael, Berrio i jedan teretni brod nepoznatog imena. 16. prosinca 1497. Gama je prošao ušće Velike riblje rijeke i krenuo u dotad Europljanima nepoznate vode. Prvi dio puta s petim brodom Gamu je pratio Bartolomeu Dias koji je 1488. posto prvi Europljanin koji je od vremena Antike došao do Rta Dobre Nade. U siječnju 1498. ekspedicija je dospjela do današnjeg Mozambika. 25. siječnja 1498. na mjesec dana su pristali su uz kopno zbog popravaka na brodovima i iscrpljenosti posade, a 3. ožujka Gama je stigao na mali otok Mozambik. Stanovnici su za posadu mislili da su muslimani pa su im pružili pomoć. Gama je tu uzeo arapskog navigatora da mu pomogne dovršiti putovanje do Indije koje je nastavio nakon što je s lokalnim arapskim trgovcima izvršio trgovinu začinima. Ekspedicija je stigla u Calicut (danas Kozkihode) 20. svibnja 1498. Gama je s hinduskim vladarom Zamorinom, unatoč velikom nezadovoljstvu arapskih trgovaca, postigao sporazum o trgovini. Portugalac je od Zamorina dobio pismenu dozvolu da smije otvoriti trgovačku postaju u Calicutu te je zbog toga u gradu ostavio dio ljudi čiji su se odnosi s hindusima s vremenom pogoršavali da bi 1500. izbili sukobi. Gama je u kolovozu krenuo nazad u Portugal. Sa sobom je kralju Manuelu I. poveo 6 hindusa kako bi Portugalci mogli naučiti njihove običaje. Zbog lošeg vremena Arapsko more prošli su tek za 3 mjeseca, a velik dio posade putem je umro od skorbuta. U svibnju je Gama s brodovima Sao Gabriel i Berrio oplovio Rt Dobre Nade, ali su se kasnije dva broda zbog navremena razdvojila. Gama se na Sao Gabrielu vratio u Portugal 9. rujna 1499. gdje ga je kralj Manuel I. dočekao s počastima. Put Vasca de Game od početnih 180 mornara i 4 broda završilo je na samo 60 ljudi na jednom brodu, no ta velika žrtva otvorila je do tada nepoznat, a od tada najvažniji svjetski trgovački morski put.

Prvi broj Wall Street Journala izdan je 1889. u New Yorku. Journal koji primarno pokriva poslovne i financijske vijesti iz SAD-a i svijeta, je međunarodna dnevna novina na engleskom jeziku koju izdaje Dow Jones & Company, odjeljenje News Corporationa, a nazvan prema Wall Streetu, centru financijskog 'distrikta' New Yorka. Izdavač lista, Dow Jones & Company, osnovan je 1882. od strane reportera Charlesa Dowa, Edwarda Jonesa i Charlesa Bergstressera, a list je nastao iz malog informativnog biltena za korisnike. Od samog početka WSJ je čitateljima svakodnevno donosio 'Jones Average', prvi od nekoliko indeksa cijena dionica i obveznica na njujorškoj burzi. Transormacija lista započela je 1902. kada ga je kupio Clarence Barron i do 20-ih godina 20. stoljeća mu podigao nakladu sa sedam na 50 tisuća. Barronu, čija je obitelj zadržala vlasništvo nad listom do 2007. , i njegovim suradnicima pripisuje se stvaranje atmosfere 'neustrašivih' nezavisnih financijskih izvješća što je u ono doba bio novitet u poslovnom novinarstvu. Svoj moderni oblik WSJ je stvorio 1940-ih. U tom periodu izvršni urednik Bernard Kilgore stvorio je koncepciju poznate prednje stranice lista te mu je naklada porasla na 1.1 milijun. 1947. godine WSJ je dobio i svoju prvu od 33 Pulitzerove nagrade s koliko ih je od početka izlaženja nagrađen. Od 2007. list u svijetu ima dnevnu tiražu od oko 2 milijuna primjeraka i približno 931 tisuću pretplatnika. List je prednjačionakladom u SAD-u do 2003. kada ga je nadmašio USA Today, a glavni svjetski rival mu je i dalje londonski Finacial Times.

Nakon šestogodišnjeg raspravljanja 2007. godine između 21 finalista izabrano je novih 'sedam svjetskih čuda'. Prvi poznati popis svjetskih čuda sačinjen je navodno između 150. i 120. godine pr.n.e., a napravio ga je grčki pjesnik Antipatros, no ne zna se što ga je navelo da to učini. Svih sedam znamenitosti bilo je odabrano iz grčkog kuta gledanja, no samo jedno čudo bilo je na području Grčke - Fidijin Zeus. Tri čudesna djela bila su u Maloj Aziji: Kolos s Roda, Artemidin hram u Efesu i Mauzolej u Halikarnasu. Dva su bila u Egiptu: Aleksandrijski svjetionik i piramide u Gizehu, a jedno, Semiramidini viseći vrtovi, u Babilonu. Brojne druge veličanstvene građevine Antike, kao npr. Babilonski toranj, Antipatros nije zabilježio jer su već bile srušene, ali ne zna se zašto na popis nije uvrstio atensku Akropolu koja mu je cijelo vrijeme bila 'pred nosom'. Jedino od sedam čuda Antike koje stoji i danas je Keopsova piramida. Tijekom srednjeg vijeka navodno su postojali brojni popisi svjetskih čuda na kojima su bile brojne starije građevine poznate u srednjem vijeku, no znanstvenici vjeruju da su ti popisi nastali tek u periodima nakon 'ere prosvjetljenja'. Na popisu za koju se većina stručnjaka slaže da se može nazvati 'sedam čuda srednjeg vijeka' nalaze se: Stonehenge, rimski Koloseum, katakombe u Kom el Shoqafi, Kineski zid, Porculanski toranj u Nanjingu, Aja Sofija u Istanbulu i Kosi toranj u Pisi. Inicijativa za izbor 'novih' sedam svjetskih čuda, s ciljem marketinškog profitiranja, pokrenuta je 2001. od strane švicarske zaklade New Seven Wonders of the World. Od 200 početnih kandidata izabran je 21 finalist, a Egipat je već tada, razumljivo, bio vrlo 'nezadovoljan' što će se jedino originalno svjetsko čudo natjecati s Kipom Slobode, Operom u Sydneyu i drugim sličnim građevinama, te je inicijativu nazvao apsurdnom. Stvar je rješena proglašavanjem piramida u Gizi počasnim kandidatom. Rezultati izbora objavljeni su na svečanoj ceremoniji na stadionu Benfice u Lisabonu, a novim svjetskim čudima proglašeni su: Kineski zid, Koloseum u Rimu, indijski Taj Mahal, sveti grad Inka Machu Picchu, Kip Krista Iskupitelja iznad Rio de Janeira, Petra - nekoć glavni grad Nabatejaca isklesan u stijeni na području današnjeg Jordana i Chichen Itza, glavni grad plemena Itzá na meksičkom poluotoku Yucatan. Uz nabrojane lokacije danas postoje brojni drugi, 'specifičniji' popisi svjetskih čuda na kojima se nalaze stotine svjetskih građevina i prirodnih znamenitosti.

Francuski književnik Jean de La Fontaine, koji se ogledao u svim književnim rodovima, a čije se basne inspirirane Ezopom, Horacijem i staroindijskom književnosti kao Pančantantrom, smatraju remek djelima svjetske književnosti, rođen je Château-Thierryju 1621. godine.

Hhrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik Ljudevit Gaj, politički ideolog, organizator i vođa Hrvatskoga narodnog preporoda odnosno Ilirskog pokreta, autor knjižice Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja koja se smatra prvim općeprihvaćenim hrvatskim pravopisom, pokretač časopisa Novine Horvatske, kasnije nazvanih Ilirske narodne novine i Danica ilirska, s književnim prilogom Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska, autor poznate budnice Još Horvatska ni propala, te brojnih drugih pjesama, članaka i proglasa koje se često svrstava u najbolju hrvatsku prozu u doba ilirizma, rođen je 1809. godine u Krapini.

Hrvatski skladatelj i dirigent Vatroslav Lisinski, obiteljskog imena Ignac Fuchs, najdarovitiji skaldatelj Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi, autor originalne glazbene verzije poznate pjesme Prosto zrakom ptica leti, prve hrvatske opere Ljubav i zloba, te opere Porin i brojnih drugih djela, rođen je u Zagrebu 1819. godine.

Njemački izumitelj Ferdinand von Zeppelin, punog imena Ferdinand Adolf Heinrich August Graf von Zeppelin, vojni general, kasnije izumitelj, proizvođač zrakoplova i osnivač kompanije Luftschiff Zeppelin, te graditelj prvog cepelina, poznatog i kao dirižabl, rođen je 1838. godine u Konstanzu u njemačkom Baden-Württembergu.

Njemački neomarksistički filozof Ernst Bloch, istaknuti antifašist, sveučilišni profesor, koji se u svojim djelima bavio problemima filozofije, povijesti, religije, prava, ontoloških, etičkih i humanističkih pitanja, a posebno analizom fenomena utopijskog, autor značajnih djela među kojima su Duh utopije, Sloboda i poredak, Avicena i Aristotelova ljevica, Prirodno pravo i ljudsko dostojanstvo, te Ateizam u kršćanstvu, rođen je u Ludwigshafenu 1885. godine.

Hrvatski blaženik, zagrebački nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac, jedan od velikana Katoličke Crkve u Hrvatskoj, sudionik I. svjetskog rata tijekom kojeg je i ranjen, doktor teologije, vrlo skroman i štedljiv zbog čega je tijekom upravljanja nadbiskupskim dvorom bio prozivan 'boljševičkim nadbiskupom', osoba čije je djelovanje u periodu NDH unatoč brojnim apelima i pomoći pruženoj židovima i pravoslavnim vjernicima, proglašeno vrlo kontroverznim - apsurd je da ga hrvatski nacionalisti smatraju odličnim suradnikom tadašnjih vlasti, isti stav, s drugim vrednovanjem, imaju i srpski nacionalisti, a zbog tih tvrdnji je nakon II. svjetskog rata i osuđen u procesu jugoslavenskih vlasti koji je Republika Hrvatska 1992. proglasila montiranim, rođen je 1898. godine u Brezariću kraj Krašića.

Američka glumica Anjelica Huston, bivša manekenka i dobitnica Oscara, zapamćena po nastupima filmovima A Walk with Love and Death, The Postman Always Rings Twice, This is Spinal Tap, Prizzi's Honor, The Dead, Enemies, a Love Story, The Witches, The Addams Family i Addams Family Values, The Crossing Guard, The Mists of Avalon, te brojnim drugima, rođena je u kalifornijskoj Santa Monici 1951. godine.

Hrvatska kazališna i filmska glumica Ena Begović, jedna od najljepših glumica hrvatske kinematografije, te žena izrazite senzualnosti i velike karizme, koja je u bogatoj 20-godišnjoj karijeri za svoje uloge dobila niz priznanja i nagrada među kojima i Zlatnu arenu pulskog festivala, a snimila je više od deset filmova od kojih su najpoznatiji Glembajevi, Treća žena, Pad Italije, Četverored i drugi, rođena je 1960. godine u Splitu.