Makedonski namjesnik u Grčkoj, Antipater, potpomognut vojskovođom Kraterom, 322. godine pr.Kr. pobijedili su pobunjeničku atensku vojsku u bitci kod Kranona čime je završen grčki ustanak poznat pod imenom Lamijski rat. Ustanak je izbio nedugo nakon smrti makedonskog kralja Aleksandra III. Velikog, a pokrenuli su ga Atena i Etolski savez. Atenjani su uveli vojnu obvezu za sve muškarce ispod 40 godina i u službu uzeli 8 tisuća plaćenika. Antipater se htio povući u Makedoniju i pričekati pojačanje iz Grčke, no atenski vojskovođa Leosten postavio je vojsku kod klanca Termopile i time zatvorio put Antipateru i prisilio ga na bitku. U bitci kod Heraklije, 323. pr. Kr., Leosten je pobijedio Antipatera koji se zatim povukao u grad Lamija, koji je Leosten stavio pod opsadu.

Antipater je ponudio Leostenu pregovore, što je ovaj odbio, iako nije imao potrebnu vojnu opremu da uspješno dovrši opsadu. Nakon tih uspjeha ustanku su se pridružili brojni dobrovoljci iz drugih grčkih gradova. Makedonski vojskovođa Leonat, koji je krenuo u pomoć Antipateru, također je doživio poraz. Tu su poginuli i Leosten i Leonat. Antipater se uspio izvući iz Lamije i povući u Makedoniju. Makedonci su imali potpunu pomorsku prevlast, a nakon što je Klit potukao Atenjane u pomorskoj bitci kod Abida, 322. pr. Kr., mnogi grčki dobrovoljci napustili su ustanak. Makedonski vojskovođa Krater uskoro je s pojačanjem stigao iz Azije te je udružen s Antipaterom pobijedili oslabljene Grke u odlučnoj bitci kod Kranona nakon čega je u manje od godinu dana cijela Grčka, osim Etolskog saveza, opet bila pokorena i pod vlašću Makedonaca. Antipater se zatim pridružio ostalim Aleksandrovim generalima: Krateru, Antigonu, Ptolemeju i Seleuku, a protiv Perdike, glavnog regenta carstva. Perdika i Krater su ubijeni u borbama 321. pr. Kr., pa je Antipater imenovan regentom za cijelo carstvo i tutorom Filipa III. Arideja i Aleksandra IV. Makedonskog, no daljnje pokoravanje Grčke je spriječeno jer su izbile borbe između Aleksandrovih generala dijadosa.

Splav Kon-Tiki, kojom je Thor Heyerdahl plovio preko Pacifika u nastojanju da dokaže kako su prethistorisjki narodi iz Južne Amerike mogli naseliti pacifičke otoke, 1947. godine razbila se udarivši u hridi kod Raroie nakon 101 dana puta i oko 7 tisuća prijeđenih kilometara. Kon-Tiki je ime dobio po Viracochi, bogu sunca Inka koji se navodno nekad nazivao Kon-Tiki. Pustolovni Norvežanin Heyerdahl je tvrdio da su južnoamerički narodi naselili Polineziju u južnom Pacifiku u pretkolumbovska vremena što je znanost tada smatrala nemogućim usprkos nekim čvrstim dokazima da su narodi u spomenutim područjima imali kontakata kroz povijest. Kon-Tiki je ekspedicija organizirana isključivo kako bi se dokazalo da je bilo tehnički moguće preploviti Tihi ocean isključivo uz pomoć materijala i tehnologije iz tog doba. Heyerdahl i njegovi pomoćnici otišli su u Peru, gdje su isključivo pomoću lokalnih materijala izradili splav koristeći metode i tehnologije lokalnih naroda, a prema crtežima španjolskih konkvistadora. Tijelo splavi bilo je napravljeno od devet trupaca balse (Ochroma pyramidale) dužine oko 13.5 metara i širine oko 60 centimetara. Preko njih su kao lateralna potpora užetom od konoplje vezani trupci dužine oko 5.5 metara i promjera oko 30 centimetara. Glavni jarbol bio je napravljen od mangrovog drveta i vezan tako da tvori A okvir na kojem je bilo oko 20 kvadratnih metara veliko jedro. Na splavi je bila i 'kabina' površine nešto manje od 10 kvadratnih metara, načinjena od bambusa i bananinog lišća. Petorica pustolova koji su na Kon-Tikiju isplovili s Heyerdahlom bili su Erik Hesselberg, Bengt Danielsson, Knut Haugland, Torstein Raaby i Herman Watzinger. Sa sobom su ponijeli 250 litara vode pohranjene u bambusovim cijevima, puno kokosa, krumpira, tikava i ostalog voća i povrća koje se moglo prikupiti na polazištu, a tijekom plovidbe često su i s lakoćom lovili velike količine ribe. Jedini komad moderne opreme koji su nosili bio je radio apart. Kon-Tiki je iz peruanskog Callaoa isplovio 28. travnja 1947. , pri čemu mu je povukavši ga kojih 50 milja pomogao vojni brod, a nakon toga ga je uhvatila Humboldtova struja usmjerivši ga prema zapadu. Prvo kopno koje su ugledali bio je atol Puka-Puka i to 30. srpnja, a 4. kolovoza stupili su i u kontakt sa stanovnicima otoka Angatau no nastavili su put zbog nemogućnosti sigurnog pristajanja. Nakon 101 dana prelaska Pacifika pri prosječnoj brzini od oko 1.5 čvorova, sedam pustolova i njihov Kon-Tiki nasukali su se na Raroi, nenaseljenom otočiću iz otočne skupine Tuamotu. Nakon nekoliko dana na pustom otoku Norvežane su pronašli stanovnici okolnih otoka, poveli ih sa sobom i priredili im kvalitetnu, višednevnu pacifičku feštu. Brodolomci su na koncu spašeni kada ih je pokupila francuska kočarica Tamara, koja ih je, zajedno sa spašenim Kon-Tikijem, prebacila do Tahitija. Heyerdahl je o svojoj pustolovini napisao knjigu 'Kon-Tiki' koja je bila veliki hit, a dokumentarni film o ekspediciji osvojio je i Oscara 1951. Originalni Kon-Tiki, spašen s plaže Raroie, danas je izložen u Muzeju Kon-Tiki u Oslu.

Njemački geograf Carl Ritter, jedan od osnivača i stvaraoca današnjih predodžbi o suvremenoj geografiji, autor djela Die Erdkunde im Verhältnis zur Natur und zur Geschichte des Menschen (Znanost o Zemlji u odnosu na prirodu i povijest čovječanstva) koje u izvanrednoj duljini od 19 svezaka obrađuje temu utjecaja prirodne okoline na ljudsku aktivnost, rođen je u Quedlinburgu 1779. godine.

Nizozemska plesačica Margaretha Geertruida Zelle, poznatija kao špijunka Mata Hari, prava 'femme fatale' čiji je buran period života počeo već u visokoj školi za odgajatelje odakle je izbačena zbog afere s ravnateljem, zatim udajom za vojnog časnika preko oglasa u novinama s 18 godina, odlaskom na Javu i povratkom u Pariz gdje je počela nastupati kao egzotična plesačica, a uskoro se upuštati i u veze s brojnim političarima i visokim časnicima, što se tijekom I. svjetskog rata pokazalo fatalnim jer je kao navodno dvostruki agent (za njemačku pod tajnim imenom H-21), u Francuskoj osuđena za izdaju i strijeljana, rođena je 1876. godine u nizozemskom Leeuwardenu.

Hrvatski šansonijer i skladatelj Vlaho Paljetak, samouki gitarist i školovani pjevač, autor brojnih šansona i popjevki od kojih valja spomenuti Ajme meni, Na Jadranu plavom, Od one divne noći, Pod starim čempresom, Adio Mare, Popevke sem slagal, Fala i Marijana (koautor S. Šišić) koja je stekla svjetsku popularnost, rođen je u Dubrovniku 1893. godine.

Američki glumac David Duchovny, najpoznatiji po ulozi Foxa Muldera u seriji The X Files za što je nagrađen Zlatnim globusom, te kao Hank Moody u seriji Californication za koju je također nagrađen Zlatnim globusom, a zapamćen i po ulogama u filmovima i serijama Twin Peaks, The Rapture, Beethoven, Space: Above and Beyond, Evolution, Zoolander, House of D, Things We Lost in the Fire i brojnim drugima, rođen je 1960. godine u New Yorku.

Hrvatski komičar, scenarist, voditelj i glumac Željko Pervan, dobitnik Večernjakovog ekrana za koji je karijeru započeo 1985. na zagrebačkom Radiju 101, a zatim prešao na OTV na kojem je nastala legendarna Večernja škola, za koju je dobio Večernjakov Ekran, a koja je jedina mogla nadmašiti prethodnu nepodobnu satiru Zločesta djeca, zapamćen i po spotu Servus Zagreb, nastupima u TV serijama Jel me neko tražio?, Cimmer fraj i Obećana zemlja, te brojnim stand up nastupima, šalama, pošalicama, mišljenjima i kritikama, rođen je 1962. godine u Zagrebu.