Rimska vojska predvođena budućim carem Titom Flavijem Vespazijanom 70. godine je tijekom opsade Jeruzalema uspjela probiti središnji gradski zid što im je omogućilo kasnije osvajanje i uništenje grada. Opsada i osvajanje Jeruzalema bio je središnji događaj prvog Rimsko-izraelskog rata koji se od 66. do 73. odvijao na prostoru Judeje. Rat je započeo kao eskalacija pobune protiv rimskog namjesnika koja se predvođena ekstremistima brzo proširila među židovskim stanovništvom. Jeruzalem je zauzela radikalna skupina zelota koja je ušla u sukob s drugim skupinama u gradu, što je uvelike pomoglo rimskoj pobjedi. Grad u kojem su bili deseci ako ne i stotine tisuća ljudi, dugo je odolijevao rimskoj vojnoj 'mašini', no na kraju je, zavađen i podijeljen između tri frakcije, počeo popuštati. Rimljani nisu uspjeli osvojiti grad u jednom mahu već postepeno, a krvave ulične borbe trajale su sve do 7. rujna. Nakon opsade, u kojoj je uništen veliki hram što se i danas obilježava blagdanom Tisha B'Av, grad je razrušen, a stanovništvo pobijeno.

Izrael je 1967. godine s Egiptom, Jordanom i Sirijom inicirao sukob poznat kao Šestodnevni rat, poslijedica sueske krize iz 1956. Nakon što su izraelski obavještajci saznali kako je napad od strane tri arapske države neizbježan, počeo se pripremati za obranu. Zaključivši kako ne može voditi rat na tri fronte, Izrael se odlučio za preventivne zračne udare na sva tri neprijatelja, počevši od Egipta. Zračni napad započeo je rano ujutro, a samo tijekom prvog dana operacije bombardirana su 23 aerodroma i uništeno je gotovo cijelo egipatsko, sirijsko i jordansko borbeno zrakoplovstvo. Već drugog dana rata u sukobu s jordanskim snagama Izrael je zauzeo stari dio Jeruzalema i Zapadnu obalu. Tijekom četvrtog dana rata Izraelci su zauzeli cijelu istočnu stranu Sueskog kanala nakon čega je UN intervenirao i prekinuo sukob na Sinajskom poluotoku. Idući dan Izrael je krenuo na sirijske položaje i zauzeo Golansku visoravan, a 10. lipnja sukob je završen posredovanjem UN-a. Nakon trijumfa Izrael je objavio namjeru da na novoosvojena područja naseli židovske stanovnike koji su protjerani u ratu 1948., te je uskoro na njemu počela izgradnja doseljeničkih naselja koja i danas stvaraju velike probleme u bliskoistočnim mirovnim pregovorima. Konačno, iako su u Šestodnevnom ratu uvelike smanjene vojne efektive arapskih zemalja i potvrđena izraelska vojna moć, nije dugoročno riješen niti jedan regionalni problem, a područje je žarište i danas.

U Stockholmu je 1972. započela Prva svjetska konferencija o zaštiti čovjekova okoliša, poznata i kao Stockholmska konferencija. Na njoj se okupilo više od 1.200 predstavnika iz 113 država, te više od 500 promatrača raznih vladinih i nevladinih organizacija. Rezultati konferencije su rezimirani u nekoliko osnovnih dolumenata, od kojih je najznačajnija Deklaracija o zaštiti okoliša. Konferencija se općenito smatra prekretnicom u radu UN-a, ali i aktivnosti svih čimbenika na zaštiti okoliša, jer je intenzivnije i organiziranije pokrenula svijet prema ozbiljnom razmišljanju o potrebi zaštite okoliša. Skupština UN-a iste je godine ustanovila i Svjetski dan zaštite okoliša, koji se od 1974. održava svakog 5. lipnja. Svjetski dan zaštite okoliša u svijetu se obilježava na razne načine, skupovima, biciklističkim paradama, akcijama pošumljavanja i čišćenja okoliša, itd., no glavni cilj mu je uvijek isti - stvaranje svijesti o okolišu kod ljudi u cjelini, ali ponajviše pojedinačno jer tek osvješćivanjem pojedinaca mogu se očekivati značajni rezultati na kolektivnoj razini.

Američki Centar za kontrolu bolesti (CDC) 1981. godine prijavio je kako je kod pet homoseksualnih pacijenata iz Los Angelesa zabilježio atipični oblik upale pluća inače prisutan samo kod osoba sa znatno oslabljenim imunitetom. U početku CDC nije točno znao o čemu se radi, niti je bolesti nadjenuo ime, a korišteni su razni nazivi od kojih je među stručnjacima najpoznatiji bio 4H, što je označavalo Haićane, homoseksualce, hemofiličare i heroinske ovisnike kod kojih je bolest primijećena. Uskoro je otkriveno kako je naziv neprimjeren jer se bolest počela primjećivati i kod drugih skupina, a tijekom 1982. skovano je ime AIDS - Acquired Immunodeficiency Syndrome, odnosno Sindrom stečene imunodeficijencije, a poznata i kao SIDA (fran. Syndrome d'ImmunoDéficience Acquise). 1983. francuski onkolog Luc Montagnier na francuskom institutu Pasteur izolirao je dotad nepoznat retrovirus i prozvao ga HIV (Human Immunodeficiency Virus), za koji je otkriveno da je uzročnik AIDS-a, 'kuge' 20. stoljeća čije je osnovna osobina teško oštećenje imunološkog sustava, tj. nemogućnost da se taj sustav brani od štetnog djelovanja različitih bolesti koje se na kraju pokažu fatalnima za oboljele.

Meksički revolucionar Pancho Villa, pravog imena José Doroteo Arango Arambula, seljački vođa i general u pokretu 'antireeleccionista' tijekom meksičke revolucije, kojega danas u Meksiku smatraju nacionalnim herojem, rođen je 1878. godine u San Juan del Ríu kraj Duranga u Meksiku.

Španjolski pjesnik i dramatičar Federico García Lorca, najugledniji španjolski pjesnik 20. stoljeća koji je sjedinio tradicionalne vrijednosti narodne baštine sa španjolskom i modernom književnosti, autor pjesničkih zbirki Dojmovi i krajolici, Pjesme i Ciganski romancero, te dramskih djela Čudnovata postolarka, Krvava svadba, Dom Bernarde Albe i brojnih drugih, rođen je Fuente Vaquerosu kod Granade 1898. godine.

Američki glumac, scenarist, autor i konceptualni umjetnik Spalding Gray, koji je slavu stekao djelom Swimming to Cambodia, najpoznatiji po svojim monološkim ulogama, autor filmova Spalding Gray: Terrors of Pleasure, Monster in a Box i Gray's Anatomy, a zapamćen po ulogama u The Killing Fields, Seven Minutes in Heaven, King of the Hill, Bad Company, Glory Daze i brojnim drugima, rođen je 1941. godine na Rhode Islandu.

Američki glumac Ron Livingston, najpoznatiji po ulogama u filmu Office Space, te serijama Sex and the City, Band of Brothers, Standoff i House, rođen je u Cedar Rapidsu u Iowi 1967. godine.