« Svijet
objavljeno prije 8 godina
2016

Dobra godina za protivnike Europe

U Europskoj uniji će se malo tko rado sjećati 2016. godine. Teturalo se iz jedne krize u drugu...

Godina je bila turbulentna
Godina je bila turbulentna (Arhiva)
Više o

EU

,

Europa

,

događanja

,

2016.

,

godina

Iako se u Bruxellesu sve teže može postići sloga oko bilo čega, u jednom su svi složni i sa istoka i zapada, sjevera i juga Europske unije: 2016. je bila loša godina. Jedini koji slave su nacionalisti, populisti i protivnici Europske unije. Krenimo redom:

Siječanj

Godina je počela kako je i završila prethodna: izbjegličkom krizom. Još uvijek je tisuće ljudi svakog dana stizalo preko Balkanske rute. Austrija je bila prva koja je povukla kočnicu i zatvorila je svoju granicu prema Sloveniji i Mađarskoj. Drugim zemljama južno od Austrije nije preostalo ništa drugo nego da učine isto tako da su se izbjeglice počele gomilati u Grčkoj.

Osim tog problema, u Bruxellesu se još treslo zbog otkrivenog skandala gdje su veliki svjetski koncerni plaćali upravo minimalne poreze jer im je sjedište bilo u Junckerovom Luksemburgu. Ta Lux-Leak afera je jasno pokazala u kojoj mjeri i neke druge zemlje EU - Irska ili Nizozemska na primjer, koriste naizgled zakonite načine da puštaju na miru koncerne dok neumorno ubiru novac svojim građanima.

A onda je tu i Poljska: nova konzervativna vlada onemogućuje nesmetan rad tamošnjeg Ustavnog suda, smatra Europska komisija i započinje postupak protiv Varšave. Sada je konac godine, ali taj postupak još nije završen. Zapravo se čini svejedno: ova poljska vlada tvrdi kako "ne dopušta" da joj se netko miješa u poslove.

Veljača

Posljednji pokušaj zadržati Veliku Britaniju u EU: na izvanrednom sastanku na vrhu je premijer David Cameron izborio  posebna pravila za njegovo Kraljevstvo koje već odavno nije Ujedinjeno. "Govorili su mi da nikad neću uspjeti postići ukidanje socijalne pomoći za građane EU. I baš to stoji u ovom prijedlogu. Ima dakle stvarnog napretka i još mnogo posla koje treba učiniti", rekao je Cameron i krenuo u izbornu bitku. Referendum o Brexitu odredio je za lipanj.

Ožujak

EU i Turska su dogovorili djelotvornu mjeru zastrašivanja izbjeglica. Od 20. tog mjeseca bi sve osobe koje iz Tursku dođu u Grčku trebale biti poslane nazad u Tursku. Predsjedavajući EU Donald Tusk je u Ateni uputio dramatičan poziv mogućim azilantima: "Obraćam se svim mogućim ilegalnim izbjeglicama iz ekonomskih razloga: svejedno odakle dolazite, nemojte dolaziti u Europu. Ne vjerujte švercerima i nemojte se kockati vlastitim životima i vlastitim novcem. To vam ništa neće donijeti!" Europska unija je odlučila i stroži nadzor svojih granica i sve je to donekle polučilo neke rezultate. Broj novih izbjeglica je drastično pao, a ovaj preokret u politici prema izbjeglicama zdušno zagovara i kancelarka Angela Merkel nakon što se naslušala žestokih kritika zbog svoje politike prema izbjeglicama iz čitave EU. I iz same Njemačke: njen CDU je katastrofalno prošao na pokrajinskim izborima. Zato slave njemački populisti i stranka "Alternativa za Njemačku" AfD.

Teroristički napad u Bruxellesu: u tamošnjoj zračnoj luci i u jednoj postaji podzemne željeznice su islamisti ubili 32 osobe. Europa je šokirana jer su to bile bombe u središtu Europe. Vremenom se otkriva mreža terorista koja se prostire preko Belgije i Francuske i vodi u Siriju. Neki od počinitelja su otvoreno došli kao "izbjeglice" preko Balkanske rute. EU je kasnije odlučila oštriji nadzor granica i za građane EU.

Travanj

Nizozemci su na referendumu odbili sporazum o pridruživanju Ukrajine sa EU. Taj "ne" u Nizozemskoj je još jedna pobjeda populista koji su ovaj referendum iskoristili i za iskaz mišljenja o vladi tamošnjeg premijera Ruttea i samoj EU. Na kraju godine je Bruxelles još jednom formulirao taj ugovor s Ukrajinom, a nizozemski premijer namjerava ratificirati ipak samo u parlamentu.

A onda i papa Franjo: on je posjetio grčki otok Lezbos kako bi čitavoj javnosti ukazao na loše stanje u tamošnjim izbjegličkim logorima. Famozni "Hot spots" gdje bi izbjeglice trebale biti brzo evidentirane i gdje bi bilo dovoljno i europskih službenika i prevoditelja jednostavno - ne funkcioniraju. Postupak u Grčkoj još uvijek traje čitavu vječnost. Doduše, ne funkcionira niti dogovoreno slanje izbjeglica nazad u Tursku, ali i zemlje članice EU uporno odbijaju prihvatiti dio tereta iz Grčke i Italije. Solidarnost u Europskoj uniji postaje strana riječ.

Svibanj

U Austriji je samo malo trebalo desničarskoj populističkoj stranci FPÖ da njen kandidat Norbert Hofer postane predsjednik države. Minimalnu prednost je stekao bivši član Zelenih Alexander Van der Bellen. Prednost je toliko minimalna da su populisti uspjeli sudski osporiti ishod izbora: on će biti ponovljen u prosincu. Tada je Van der Bellen ipak pobijedio sa većom prednošću, što su u Europi ocijenili kao "uspjeh u borbi sa populistima". Ako i jest možda uspjeh, svakako nije pobjeda: u Austriji je FPÖ uvjerljivo najsnažnija stranka.

Tog mjeseca su i ministri financija zone eura doista tek uz jedvite jade dopustili odlazak novih milijardi pomoći Grčkoj. Atena svoje zadaće ispunjava i prekasno i nevoljko. Ipak joj se šalje novac kako bi se spriječila nova dužnička kriza. O grčkim dugovima se stalno raspravlja, a koncem godine je odluka opet odgođena. Ipak: grčko gospodarstvo pokazuje barem neke znakove oporavka.

Lipanj

Predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz nalazi jasne riječi: "EU se nalazi u jadnom stanju. Centrifugalne, vanjske sile pobjeđuju na izborima i referendumima. Ako sad postavimo u pitanje temelj europskog projekta, onda se igramo sa sudbinom budućih naraštaja" izjavio je za Euronews. I on osobno odlazi sa europske pozornice, doduše ne posve svojom voljom. Kako se čini, želi nastaviti karijeru u svoj njemačkoj socijaldemokratskoj stranci na nacionalnoj razini. U kojoj poziciji? Kao mogući kandidat za kancelara? To je još uvijek otvoreno...

Ali mračne izjave predsjednika Europskog parlamenta se mogu razumjeti. To je bio mjesec kada je Europa doista primila udarac u pleksus: u Velikoj Britaniji su trijumfirali nacionalisti, Brexit je tu. "Sunce je izašlo nad neovisnim Ujedinjenim Kraljevstvom. Pogledajte, čak je i vrijeme postalo bolje! To je pobjeda običnih ljudi, dostojanstvenih ljudi. To je pobjeda nad bankama, koncernima i političarima", slavio je Nigel Farage u Londonu.

Doduše, taj zastupnik u Europskom parlamentu je odmah nestao sa pozornice i dao ostavku na položaj predsjednika svoje stranke UKIP. I Boris Johnson ne želi preuzeti odgovornost i položaj premijera da bi pripremio napuštanje Britanije. Taj posao preuzima Theresa May i njena ne baš jasna parola glasi "Brexit znači Brexit". Ostale članice Europske unije odmah su odbile svake ustupke Londonu i traže od premijerke da predstavi svoj plan za Brexit.

No očito još nikome nije jasno, kako da Britanci zadrže svoje prednosti kao članica EU i pristup zajedničkom tržištu, ali da ih ne zahvate obaveze koje dolaze sa članstvom. Prema posljednjim najavama, koncem ožujka slijedeće godine će Velika Britanija i službeno pokrenuti postupak za napuštanje EU.

Srpanj

Na sastanku na vrhu članica NATO saveza u Varšavi je opet odlučeno stacionirati manje jedinice na njenoj istočnoj granici. To bi trebala biti poruka ruskom predsjedniku Putinu: do ovdje i ni koraka dalje. Glavni tajnik NATO-a Stoltenberg: "Mi ne težimo sukobu, mi težimo konstruktivnom dijalogu sa Rusijom." Gotovo iste riječi se čuju i iz Moskve: ona ne prijeti nikome nego se osjeća "okružena" snagama NATO-a. Sukob u Ukrajini gdje Moskva podržava pobunjenike ostaje "zamrznut". Nema napretka u mirovnom procesu iz Minska. Sankcije protiv Rusije su produžene. I u Siriji je Rusija sa jedne, Zapad sa druge strane.

Teroristički napad u Nici. Kamionom je islamistički terorist krenuo na gomilu ljudi na promenadi uz more. Tunižanin je usmrtio ukupno 85 osoba. Francuska i Europa ne mogu shvatiti što se desilo. Francuski predsjednik Hollande je pod žestokom kritikom, njegovog premijera su u Nici dočekali zvižducima i pogrdama. Ali na jugu Francuske je sve jači populistički Front National i njihovim obećanjima o "sigurnosti".

A onda i puč u Turskoj: što se točno dogodilo, i danas je teško reći i jedino je izvjesno da građani Turske nisu dopustili da vojska (opet) preuzme vlast u državi. Nije jasno što se dogodilo i zato jer je tamošnji vlastodržac, Recep Tayip Erdogan iskoristio taj pokušaj za pravi val uhićenja i čistki. Pogođene su i nacionalne manjine i osobito Kurdi, a kao odgovor na to nasilje su se i oni okrenuli nasilju. Tu su i islamisti, makar nije baš jasan odnos "IS-a" i Ankare.

EU kritizira Erdogana, ali ga treba kako bi zadržao izbjeglice koje žele u Europu. Na svaku oštru riječ iz Europe Erdogan prijeti da će okončati sporazum o izbjeglicama, što ipak još nije učinio.

Kolovoz

U središtu Italije se opet zatresla zemlja. Gradić Amatrice je gotovo potpuno potonuo u ruševinama. Skoro 300 ljudi je poginulo. Već ionako gospodarski posrnula Italija je teško pogođena. Talijanski premijer Renzi obećava brzu pomoć, ali i građani Amatricea su se naslušali previše ispraznih obećanja iz Rima. Dovoljno im je otići u nedaleku L'Aquilu koju je potres pogodio još 2009. i gdje još uvijek neke obitelji žive u nužnom smještaju.

Rujan

27 članica Europske unije su se okupile u Bratislavi kako bi dogovorile ciljeve zajedništva nakon odlaska Velike Britanije. Rasplamsala se žestoka rasprava o politici prema izbjeglicama, nedostatku solidarnosti i zahtjevima za više suvereniteta nacionalnih država-članica. Ministar vanjskih poslova Luksemburga Asselborn zahtjeva da se Mađarska izbaci iz EU zbog samovoljne politike nacionalističkog i konzervativnog premijera Orbana - što Mađari smatraju "ozbiljnom uvredom". Svađa mnogo toga govori o stanju u Uniji. Spor se povrh toga vodi i o proračunu gdje su oštro sukobljene zemlje sjevera i članice juga.

Listopad

CETA (ipak) dolazi. Sve do posljednjeg trenutka je bilo neizvjesno da li će Kanada i Europska unija išta moći potpisati pod sporazumom o slobodnoj trgovini jer je veto jedne regije u Belgiji skoro zaustavio čitav proces. Sporazum je ipak potpisan, ali sad ga trebaju prihvatiti parlamenti svih članica da bi stupio na snagu u punom opsegu. Da li će se to ikada dogoditi - ne zna se, baš kao što je neizvjesna sudbina sličnog sporazuma sa SAD TTIP. Tamo niti Trump nije sklon takvom sporazumu, a i u Europi je otpor sve veći.

Studeni

Turska niti inače nije bila uzor ljudskih prava, ali nakon puča je nestalo i posljednjeg traga: masovna hapšenja, otpuštanja i samovolja. Usprkos tome, već 11 godina se vode pregovori o pristupu Turske Europskoj uniji. Što učiniti?

Europski parlament traži "zamrzavanje" tih pregovora. Ministri vanjskih poslova EU ne žele prihvatiti taj zahtjev, ali do daljnjeg ne žele otvoriti novo poglavlje pregovora. Jedino Austrija jasno kaže kako Turska ne može postati članicom. Ali i dalje postoji spremnost prihvatiti zemlje Balkana.

Prosinac

Europska unija još uvijek nije savladala izbjegličku krizu, priznaje predsjednik EK Jean-Claude Juncker. Doduše iz Turske jedva da još netko stiže, ali iz Afrike ih stiže isto toliko kao i u godini prije toga. Zato EU želi i zemlje sjevera Afrike pridobiti da im pomognu zaustaviti izbjeglice.

Na sastanku EU su predsjednici država ili vlada jedino mogli konstatirati kako su potpuno nesposobni bilo što učiniti sa krizom u Siriji. Jedino se može bespomoćno promatrati što tamo čini vlada Sirije, Rusija i Iran - uključujući i ratne zločine koji se tamo čine

Još jedna pobjeda populista, ovaj puta u Italiji. Premijer Renzi je doživio težak poraz na referendumu o promjeni Ustava što je dovelo i do pada vlade. I tamo su populisti "Pet zvijezda" u usponu i opet su prije svega gospodarski problemi na prvom mjestu. Jer usprkos "jeftinom novcu" Europske središnje banke, gospodarstvo se previše polagano oporavlja. A nezadovoljstvo raste i na sjeveru zbog te politike, i na jugu jer se ne vide rezultati.

A onda je došao i napad u Berlinu: dvanaest mrtvih, 48 povrijeđenih - i izgleda da je samo tehnika "pametnog" kamiona sa kojim se Amri obrušio na Božićni sajam spriječila još više žrtava. Odmah je bio uhićen jedan osumnjičen - ali pogrešan. Što se više zna, sve je više pitanja: zašto je taj Tunižanin koji je bio svrstan u potencijalne ekstremiste i koji je zapravo trebao biti protjeran, uopće još uvijek bio u Njemačkoj? Kako to da je nakon zločina doslovce "šetao" Europom i preko Francuske stigao u Italiju gdje je poginuo od hitaca policijske ophodnje - koja zapravo nije niti znala, koga to imaju pred sobom?

Mnogo je pitanja, malo je odgovora. Možda neke od njih čujemo u 2017.

Piše: Bernd Riegert/DW
31.12.2016. 08:01:00
Novi komentar
nužno
nužno