U ovim vremenima Interneta postoje momenti u kojima je izgovorena riječ odlučujuća i pokazuje pravac. To je ovoga utorka (16.07.) u Europskom parlamentu pokazala Ursula von der Leyen. Iako bi govori u parlamentima morali biti najveća umjetnost, odluke su najčešće donesene prije nego što su razmijenjeni prvi argumenti. Ovaj put sve je bilo drugačije: bio je to dan, kada su za njemačku kandidatkinju bile moguće sve opcije. Ona se morala dokazati i opstati na velikoj i ponekad kaotičnoj pozornici Europskog parlamenta. Morala je pridobiti skeptike, osnažiti pristaše, a protivnicima, dajući im prihvatljive ponude, uzeti vjetar iz jedra. Morala se pobrinuti i za pogodan europski trenutak.

Feministički, socijalno i zeleno

Sve to je uspjelo Ursuli von der Leyen - makar i sa svega neznatnih devet glasova razlike. Uvjerena feministica predstavila se "više socijalnom i zelenom" nego što bi se to moglo svidjeti velikom broju njenih stranačkih kolega. Pri tome je samouvjereno i suvereno igrala na kartu žene. Možda je njena najbolja dosjetka bila držanje govora na tri jezika - na francuskom, kako bi pružila osjećaj da EU nastupa s novim elanom i željom da uključi građane u svoj rad i da im se približi; na engleskom, kako bi iznijela teške činjenice i zahtjeve poput većih poreza za nove gigante na svjetskoj gospodarskoj sceni ali i za istinsku ravnopravnost spolova. Govor na njemačkom je na kraju izabrala kao emocionalni završetak, pri čemu se ova, u Bruxellesu rođena političarka predstavila s biografijom koja je kao stvorena za europsku karijeru.

Nije tajna da Ursula von der Leyen za položaj predsjednice Europske komisije nije bila prvi već drugi izbor. Znala je da se tome mora suprotstaviti umijećem, kozmopolitizmom i prilično perfektnim insceniranjem svoga nastupa. Mogla je izgubiti sve. Ali sve je iznenadila. Nedostatke je pretvorila u prednosti. Anti-Europljane i one koji napuštaju EU je otresla, ležerno uzvraćajući na njihove provokacije. Ona konzekventno i jasno mora nastaviti taj kurs i "zatvarati desno krilo" (suprotstavljati se desničarsko-populističkim snagama u EP - op. red.). To sve ne jamči uspješno upravljanje Europskom komisijom, ali je dobar početak i uspješan dan za Europski parlament koji je istinski mogao birati.

Najveći gubitnici glasanja u Europskom parlamentu su njemački socijaldemokrati koji kao zastupnici sjede u Parlamentu. Proklamiranjem slijepog pridržavanja načela, oni su se do kraja držali dogovora da samo onaj tko je bio nositelj liste na izborima može postati predsjednik Europske komisije. To što za takvog "vrhunskog kandidata" nije dobivena većina, za njih nije igralo nikakvu ulogu. Nije ih zanimalo ni da bi EU pogodila velika kriza, da se Ursula von der Leyen nije uspjela izboriti za mjesto predsjednice Europske komisije.

Europski parlament je odlučio. I na kraju pokazao da je politika umjetnost mogućeg.