Nakon što je usvojila malog Davida iz Malavija, Madonna je producirala dokumentarac o djeci s AIDS-om. Namjera hvalevrijedna, ali rezultat upitan. Slike su srcedrapateljne, a izmučena djeca dovoljna da prenesu poruku, no redatelj Risman je njihovo stanje reducirao na patos predramatičnom glazbom, nepotrebnim slow-motionom i prejednostavnim komentarima.

Sve je to u redu, ali bez hitne medicinske pomoći uskoro neće biti onih koji je trebaju. Nije naodmet spomenuti da je redatelj zapravo vrtlar  Guya Ritchieja, a njegova supruga Davidova dadilja...
Madonna nam je ipak odgovorila na par pitanja:

• Jeste li bili prisutni tijekom cijelog snimanja?

- Ne, to nije bilo moguće. A moja prisutnost je samo privlačila pažnju. Film je trebao mir i intimu s ljudima koje smo snimali. 

• U filmu ne očekujete mnogo od političara?

- Uvijek je bolje da su političari na vašoj strani! No, kada želite trajne promjene, morate ići u srž stvari. Morate promijeniti živote ljudi i ohrabriti ih da djeluju za sebe.

• Kada ste se zainteresirali za Malavi?

- Kada sam prvi put vidjela Davida. Ne mogu to objasniti. Osjetila sam povezanost s toliko djece tamo, voljela bih da sam ih sve odvela kući. Drugi trenutak bio je kada sam dovela svoju kćer, u goste su nam došli mali Malavijci i zajedno smo gledali film ‘Happy Feet’, a poslije plesali poput pingvina. Taj trenutak, s mojom djecom i Malavijcima oko mene, bio je bio uistinu magičan.