Igru jednostavno nema smisla komentirati, jer utakmica nije trebala biti završena. Na terenu je bilo prilično korektno, za razliku od dosadašnjih utakmica. Hajduk je bio čvrst, ali ne i grub, Miše je bio dovoljno lukav da iz igre izostavi dežurne killere koji su mu upropaštavali igru.

Vrijedi spomenuti i otužno prazni Poljud, u kojem je svaki topovski udar odjekivao kao u praznom hangaru, iako je na televiziji izgledalo kao da je prepun.

Dinamo je imao indisponiranog Sivonjića, Mandžukić je bio odsječen i bez ideje, a vezni red ugušen sjajnim predstavama Skoke, Andrića i Gabrića. Kalinić 56. i 75. i Bartolović u 57. minuti doveli su Hajduk u vodstvo od 3:0.

Problematična stavka cijele priče je sve što se događalo nakon Kalinićevog prvog gola, jer utakmica je po svim relevantnim zakonima i pravilnicima trebala biti prekinuta, i to ne na par minuta kao što jest, nego trajno.

No, do kraja su i Dinamovci imali svoje šanse, Hajduk je pao u rupu između 75. i 85. minute, no Dinamovci nisu bili dovoljno koncentrirani da riješe utakmicu u svoju korist. Zadnjih par minuta igralo se bojažljivo, u iščekivanju kraja utakmice i jedanaesteraca.

Miše je uveo Rossu umjesto Skoke, dok je Jurčić na teren poslao Moralesa umjesto Chage par minuta prije kraja kako bi imali željenu postavu izvođača jedanaesteraca.

Na kraju je ispalo da je Jurčić imao bolji nos. Prvo, izostavio je naboljeg strijelca Mandžukića s liste izvođača, vidjevši da je indisponiran i izgubljen, a Morales je izveo jedan topovski udarac koji bi ubacio i golmana u gol. Rosso, s druge strane, s drugim najiskusnijim igračem Andrićem dijeli lošu karmu čovjeka kojem je penal obranjen.

Bišćan je sigurno utjerao loptu u Subašićev lijevi kut kao prvi izvođač za Dinamo, Kalinić vrlo slično za Hajduk. Sammiru je Subašić gotovo obranio, no lopta se ipak nekako provukla u mrežu. Drugi izvođač za Hajduk bio je Giovanni Rosso, a Butina se iskazao i obranio udarac.

Badelj je rutinerski ubacio za 3-1, Bartolović smanjio na 3-2. Pedro Morales ušao je samo zbog penala, i to je i potvrdio sigurnim pogotkom. Ibričić je poslao Butinu u jednu, a loptu u drugu stranu i smanjio na 4-3.

Mirko Hrgović, nekadašnji kapetan Hajduka, krenuo je kao peti izvođač za Dinamo i promašio je cijeli gol, no sve je riješio Butina obranivši zadnji Andrićev penal.

Za kraj, kada je Barcelona došla u Madrid na noge Realu s osiguranim naslovom prvaka, igrači Reala napravili su špalir na terenu i dočekali igrače pljeskom. To je nešto što, nažalost, u Hrvatskoj nećemo tako skoro vidjeti. Zašto, pitajte one likove koji su dijelili medalje na kraju, a koji nisu Mirko Barišić.

Riječ je o all-round čovjeku za sva vremena, desnoj ruci "nije to ni'ki problem" predsjednika HNS-a Vlatka Markovića, kojem je važnije otići zašpotati svoje najmoprimce u prvom bečkom becirku nego dodijeliti pehar pobjedniku prvenstva.

Makar ga iz Rusanove istjerao i Igor Štimac, vrijedit će.