Da se razumijemo, Dinamo je odigrao mizerno, bijedno i jadno. Svaki cent uložen u navodna pojačanja iz Latinske Amerike, s iznimkom neopravdano ispuštenog Ibaneza, bačen je nepovratno u bunar. Vezni red nije znao niti gdje se nalazi, a još manje što radi.

No, Dinamo je ipak bezočno pokraden. Zašto? Zato što utakmica nije smjela biti odigrana do kraja. Sam početak odgođen je zbog zasipanja terena papirićima koji su potpuno onemogućili da se vide linije na krajevima terena. U sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena navodno najbolji hrvatski sudac dosudio je kazneni udarac za Hajduk nakon što je igrača u živom zidu Dinama lopta pogodila u ruku, što se ne može baš pronaći u sudačkim analima.

Za kraj, početkom drugog poluvremena bakljada na stadionu potpuno je ispunila dimom. Za par baklji na europskim utakmicama Dinamo uredno plaća desetine tisuća franaka UEFI, na Poljudu je dopušteno apsolutno sve kada je derbi u pitanju. Dinamovci su ponovno otišli kao guske u maglu, i proveli se jednako loše, jer nema tog suca i delegata u Hrvatskoj koji ima muda prekinuti utakmicu na Poljudu, a kamoli da HNS registrira utakmicu 3:0 za Dinamo kako jasno stoji u pravilima.

Početak utakmice bio je očekivan, tako da čudi slaba psihološka priprema Marijana Vlaka. U prva dva dodira s loptom dinamovci su pokošeni prekršajima „za deset godina zatvora" za koje su Andrić i Buljat popili žute kartone, ali dinamovci su se preplašili. Svake godine isto, stvarno je nejasno kako se to uvijek ponavlja.

No, Andrić, Skoko i Ibričić razvalili su sredinu terena i zasluženo preuzeli inicijativu. Uostalom, Dinamo je prema golu pucao četiri puta i niti jednom u okvir, tako da je uzalud govoriti o derbiju, jer toga večeras na Poljudu nije bilo. Što je za Vlaka i Mamiće najgore, Hajduk je odigrao tek prosječno, ali komične situacije u obrani kad lopta stiže do Bišćana ili i „mog brata isto" Kovača stvarno su zabrinjavajuće.

Nemoć latinoameričkog srednjeg reda već je poslovična, tako da bi rasprodaja trebala biti ključna riječ ovog ljeta. Da nije bilo Badelja, vjerojatno ne bi došlo ni do ona mizerna četiri udarca na gol, a glumatanje Mandžukića i petljanje Tadića ne može ispraviti niti jedan trener bez jake pomoći psihologa, a poželjno bi bilo i psihijatra.

Uglavnom, Sanader i Primorac mogu mirno spavati, njihov projekt Hajduk prvak, HDZ pobjednik lokalnih izbora počinje davati rezultate, a Mamić može samo plakati što nikad od Bandića neće moći dobiti jednaku podršku kao poljudska vrhuška od svojih Vlaja u Vladi.