Littleblack.blog.hr napisala je post o depresiji koja pojedine ljude uhvati nakon što se vrate s godišnjih odmora, naročito one koji žive sami.

‘Dočekao me je prazan frižider i nitko da me na ulazu zagrli i pita kako je bilo. Dočekalo me pokvareno voće i povrće i puna vrećica smeća koju nisam bacila prije nego šta sam otišla na more. Dočekalo me posušeno cvijeće i ustajali zrak u stanu. Bacila sam torbe na pod hodnika i tiho uzdahnula.

Puna sam bila očekivanja i spremna sam bila na povratak njemu. Ali ona sumnja koja nas čini ljudima natjerala me da vidim na čemu sam. Da vidim da li me želi. Na moj prijedlog dobila sam najhladniji i najodjebovniji odgovor ikad. Očito i nije tako sjajan čovjek za kakvog sam ga smatrala. Da je htio da dođem, on bi to rekao svojoj ribici. Krasno... Da nisam otišla odmah van, plakala bih danima.

Jel ću se uskoro osjećat sretno i zaljubljeno? Jel sam toliko puna loše karme da se ne moze izrodit malo sreće za mene?

NEREDBlogericu je nakon povratka s mora dočekao neuredan stan prepun trulog voća i povrća. Skoro je zaplakala.

Krećem se asimilirati u svakodnevnicu.Svi me pitaju u kojem sam gradu i da li idem kući. Osjećam se kao u čistilištu,kao da se čeka od mene šta ću dalje i kako dalje. A ja to ne znam i ne osjećam da se moram pomaknut.

Htjela bi se radoholičarski bacit na neki posao,a sjedim ili spavam. Htjela bit sredit stan za novi život a stvari mi još razbacane stoje na podu hodnika. Donji veš i kišobran, kupaći i gel za tuširanje čekaju svoje staro mjesto,da ih se pospremi...   (METRO)