„Radna terapija za sve" slogan je pod kojim se ove godine obilježava Svjetski dan radne terapije, a reflektira važnost radne terapije za pojedince svih dobnih skupina, zajednice i populacije.

Radni terapeuti/radne terapeutkinje su visokoobrazovani zdravstveni stručnjaci koji upravljaju procesom radne terapije kako bi podržali i pomogli svojim klijentima/pacijentima da provode i sudjeluju u njima smislenim i neophodnim svakodnevnim aktivnostima.

Radni terapeut/radna terapeutkinja je izrazito deficitarno zanimanje u Republici Hrvatskoj, što znači da veliki broj pacijenata/klijenata nema mogućnost uključivanja u radnu terapiju. Prema podacima Hrvatske komore zdravstvenih radnika, u RH je trenutno registriranih/ licenciranih 780 radnih terapeuta, a samo oko 400 njih rade kao radni terapeuti. Europska organizacija koja okuplja nacionalna udruženja radnih terapeuta - Council of Occupational Therapy for the European Countries (COTEC), u svojem godišnjem izvještaju navodi da su u europskim zemljama prosječno zaposlena 32 radna terapeuta na 100 000 stanovnika, dok je u RH 10 radnih terapeuta na 100 000 stanovnika. Ti podaci nam govore da je RH daleko ispod europskog prosjeka, i da bi u Republici Hrvatskoj trebalo biti tri puta više radnih terapeuta koji obavljaju djelatnost.

Radna terapija je iznimno važna i učinkovita djelatnost koja doprinosi samostalnosti, autonomiji i kvaliteti života pojedinca i zajednice. Koristeći različite metode rada i intervencije, radni terapeut pomaže osobi da usvoji potrebne vještine, strategije, prilagodi način provođenja aktivnosti ili okruženje kako bi mogla sudjelovati, biti uključena, povezana i imati kontrolu nad svojim aktivnostima. To su aktivnosti koji čine naš dan, naš život, pružaju nam svrhu i smisao. Njihovo provođenje i uključenost čine nas ispunjenim, samopouzdanim, omogućuju nam razvoj i napredak, daju nam osjećaj pripadanja. Radni terapeut svojim stručnim kompetencijama omogućava osobi da provodi i sudjeluje u njoj značajnim i neophodnim životnim aktivnostima!

Kako bi radna terapija bila dostupna svima onima kojima je potrebna, neophodno je omogućiti veću zastupljenost radnih terapeuta u socijalnim i obrazovnim ustanovama te na svim razinama zdravstvene za štite. Posebno je važna dostupnost na primarnoj razini zdravstvene zaštite, tamo gdje je zdravstveni sustav integriran u okruženje u kojem ljudi žive i provode svoje uobičajene svakodnevne aktivnosti; brinu o sebi i drugima, odlaze na radno mjesto, u školu, obavljaju druge aktivnosti u zajednici, druže se i rekreiraju. To je ujedno i najprirodnije i najučinkovitije okruženje za pomoć osobama kojima je potrebna podrška radnog terapeuta!