Za mnoge članice zone eura ove subote (15.10.) dolazi trenutak istine: do onda moraju u Bruxelles poslati svoje planove proračuna za sljedeću godinu kako bi Europska komisija provjerila drže li se smjernica Unije o stabilnosti gospodarskog područja. A te smjernice su jasne: kad već mnoge zemlje imaju veće ukupne dugove nego što bi smjele, onda Bruxelles oštrim okom gleda stvaraju li prebrzo nove dugove. A to znači državni deficit koji bi bio veći od 3% od BDP-a.

Makar je na papiru sve jasno, nakon krize u zoni eura ta granica i jest i nije baš tako oštra. Kod nekih se pažljivo gleda, ali nekima se uvažavaju njihove nedaće i dozvoljava im se i da "probiju" granicu bez nametanja globe i kazni. Kazna zapravo može biti i bolnija od globe, na primjer u obliku smanjivanja financijskih potpora koje te zemlje dobivaju od EU-a.

No u mnogim zemljama, naravno prije svega kod "grešnika", umjesto da se drže granica, izgleda mnogo lakše buniti se protiv pravila o disciplini državnog proračuna. Pogledajmo, kakvo je stanje u pojedinim zemljama:

Njemačka

Berlin trenutno nema nikakvih problema držati se granica stabilnosti. Gospodarstvu ide odlično, prihodi od poreza dosežu rekordne iznose - u prvom polugodištu je zabilježen čak i višak. Njemački ministar financija Schäuble tako u Bruxellesu preuzima i ulogu uzornog učenika i oštrog učitelja koji će druge upozoravati na postojeća pravila i zabranjivati im "rasipnost". Ali i druge članice EU-a nisu zaboravile da ni u Njemačkoj nije uvijek bilo sve tako dobro: upravo u gospodarski najsnažnijoj članici Unije je početkom tisućljeća državni deficit bio daleko iznad 3%. Time je baš Njemačka prekršila odredbe i narušila njihovu vjerodostojnost.

Francuska

Za razliku od Njemačke, Pariz se još uvijek bori s granicama zaduženja iz pakta o stabilnosti eura. 2015. novi dugovi su premašivali 3%, a premijer Manuel Valls i ubuduće želi više "manevarskog prostora". Pritom ukazuje i na troškove za državnu sigurnost, a teroristički napadi su pogodili i tamošnje gospodarstvo, prije svega sektor turizma. Bruxelles je do sad Francusku poštedio od kazni, prije svega zbog njenih obećanih reformi tržišta rada.

Ali prave i nužne reforme još uvijek nisu provedene tako da i stručnjaci Bavarske pokrajinske banke procjenjuju kako će državni deficit Francuske i ove i sljedeće godine biti iznad 3%. Štoviše, sljedeće godine bi problem zaduživanja u Francuskoj mogao biti čak i veći nego u bivšim kriznim zemljama kao što su Španjolska i Portugal.

Italija

U Rimu se sipa „drvlje i kamenje" na pravila o štednji koja bi svi trebali slijediti. Ona su "upitno formulirana", "birokratska" i "teoretska" tako da "zaobilaze realne probleme ljudi", čulo se i od talijanskog premijera Mattea Renzija ovoga tjedna u parlamentu u Rimu. On smatra da Italija treba "više slobodnog prostora" i zbog problema izbjeglica, ali i zbog ljetošnjeg potresa koji je pogodio tu zemlju.

Talijanski premijer bi najradije dao milijarde domaćim bankama koje su se našle u nevoljama, ali o tome Bruxelles ne želi ni čuti. Za ovu godinu se očekuje deficit od 2,4%, sljedeće godine nešto više od toga. Ali zbog ukupnog duga Italije je s Bruxellesom dogovoreno da novo zaduživanje smije iznositi samo 1,8%.

Portugal

Lisabon je osobito izložen pritisku. Do kraja ove godine svoj deficit mora spustiti na samo 2,5%, a po posljednjem izvješću je on iznosio 4,4%. Doduše, portugalska vlada se žali da je najviše od tog novca otišlo na spašavanje posrnule banke Banif, ali i tamo se čuje negodovanje zbog odredbi Bruxellesa i kaže se da su "ti ciljevi previše nedostižni".

Europska komisija do sada nije novčano kažnjavala Portugal zbog financijske nediscipline, ali je već najavila kako bi ta zemlja mogla biti kažnjena tako da joj se smanje europske potpore. To je tek uplašilo Lisabon, koji sad objašnjava Bruxellesu da bi mu onda možda bila draža globa, jer bi ukidanje potpora moglo imati još gore gospodarske posljedice, kaže portugalski ministar financija Mario Centeno. Tako bi se moglo odustati od nekih investicija, što znači manji gospodarski rast i još veći teret za državnu blagajnu. A pritom se Portugal već ionako mora boriti sa stopom nezaposlenosti od 10% uz minimalni gospodarski rast.

Španjolska

Madrid je drugi veliki problem. Prošle godine je ta zemlja imala deficit od 5,1% i svima je jasno da tako ne može ići dalje. Ali Madrid je dobio još nešto vremena i do kraja 2018. bi se nova zaduživanja postepeno morala smanjiti na 2,2%. U tome mu može pomoći španjolska konjunktura: u zoni eura samo gospodarstvo Slovačke raste brže nego ono u Španjolskoj. Ali politički je u Španjolskoj stanje komplicirano: još od parlamentarnih izbora koncem 2015. u Madridu se nije mogla formirati stabilna vlada.

Grčka

Atena je, kratko rečeno, izuzeta od svih pravila o stabilnosti eura. S deficitom od preko 7% u 2015. i pravom planinom dugova od 175% BDP-a ta država ovisi o kapljicama koja dobiva od financijske pomoći. Ovoga tjedna je Ateni opet odobreno novih 1,1 milijarda, ali Grčka mora dokazati da provodi reforme koje su vezane uz privatizaciju, manje izdatke za socijalnu skrb i povećanje poreza. Zapravo je Grčka trebala dobiti još 1,7 milijardi, ali taj novac je zaustavljen dok se ne riješe otvorena pitanja. Međunarodni monetarni fond je tu već "izgubio živce" i traži da se Grčkoj barem ublaže uvjeti pozajmica, bolje bi bilo potpuno im oprostiti dio duga. No na primjer Njemačka o tome ne želi niti čuti.