Na dan kada je Barrack Obama dobio Nobelovu nagradu za mir, SAD su izvršile još jedno bombardiranje bez prevelikog smisla. Nakon tisuća tona eksploziva po Afganistanu, Iraku i ostalim kriznim žarištima na Zemaljskoj kugli, američki je projektil pogodio i Mjesec.

Ideja koja je predstavljena javnosti zvuči logično: gađat ćemo Mjesec kako bismo nakon eksplozije vidjeli ima li na njemu vode. Preciznije, nakon eksplozije će kroz oblak prašine koji se digne proletjeti sonda koja će analizirati sastojke, ne bi li se dokazala teorija da na Mjesečevim polovima ima vode.

Kad bi je bilo, mogućnost postavljanja trajne baze na Mjesecu približila bi se stvarnosti i 2020. godina više ne bi zvučala nerealno. Voda bi, osim za piće, mogla poslužiti i za stvaranje umjetne atmosfere u bazi, i ljudi bi stvarno mogli živjeti na Mjesecu.

Priča je logična, još kad se ubaci varijanta traženja mogućnosti proizvodnje goriva za međuplanetarne i međuzvjezdane letove, prosječan čovjek veselo pogleda prema sjajnom disku na nebu i pomisli kako je čovječanstvo daleko doguralo.

No, s druge strane postoji cijela gomila dokaza koji govore da je napredak otišao toliko daleko da bi se trebali početi bojati...

Mjesec, kao što najveći dio ljudi treba znati još od osnovne škole, ima dvije strane, od kojih jednu ne možemo vidjeti sa Zemlje. No, letjelice koje su napravile puni krug oko Mjeseca donijele su zagonetke, enigme i snimke čudnih formacija koje se teško mogu pripisati majci Prirodi ili ocu Svemiru.

Već je Armstrongova šetnja površinom Mjeseca donijela neke snimke koje su proglašene bazama izvanzemaljskih civilizacija, a činjenica da je zadnji čovjek hodao po Mjesecu 11. prosinca 1972. godine ne može ostaviti čovjeka ravnodušnim. Računalna tehnika i raketni motori današnjice izgledaju i mogu toliko više od onih prije gotovo četrdeset godina da stvarno nije jasno kako Mjesec nije u standardnoj ponudi kvartovske putne agencije, odmah uz put u Graz za penziće. Ovaj video prilično dobro ilustrira o čemu se tu radi:

Druge teorije, koje su zaronile dublje ispod površine, predstavljaju Mjesec kao bojno polje na kojem su izvanzemaljci već odavno napravili svoje baze, dali packe ljudima kad su se počeli šetati po njihovom tlu, a SAD su se dovoljno osilile da vjeruju kako mogu nekažnjeno napasti i uništiti dokaze o postojanju drugih civilizacija. Razne varijante teorije govore o partnerstvu s nekom od izvanzemaljskih vrsta i uništenju baza konkurentskih rasa, mogućnosti da su baze ipak napuštene, ali ih treba ukloniti kako se ne bi doznalo za njih, do priče o čistoj demonstraciji sile. Što je prava istina, mogli bismo doznati već ovih dana ...