Trajni izazov pronašao je suvremeni dubrovački likovni umjetnik, akademski slikar Maro Kriste u svome Gradu, u Dubrovniku, u nizu njegovih čudesnih ali i često skrivenih lica, u mnoštvu motiva, koje svatko od nas doživljava na svoj način, pa tako naravno i umjetnik, ističući u prvi plan manje vidljive ali jednako lijepe i privlačne elemenete nataloženih slojeva povijesti, življenja,suživota čovjeka i prirode, čovjeka i mora ponajprije.

Dubrovnik na platnina ovoga umjetnika nekako je nježniji, fragilniji, ali ne slabiji ili umorniji, to je grad koji na svojim leđima nosi labirinte neočekivanih povijesnih događanja ali i svijetle, radosne trenutke pobjede, ushita i zadovoljstva.

Ponekad imam dojam promatrajući nove slike Mara Kriste s nikad potrošivim motivima Grada, kako njegov grad spava, miruje, primirio se, odmara se i možda očekuje opet poneku nevolju ili zlovolju u budućnosti o kojoj se tek može nagađati ili samo zamišljati.

Kolor je pomalo zagasitiji, sumrak se nadvio nad gradom između planina i mora, tišina natkriljuje prostor, rijetki šapat provlači se kroz uske ulice prema luci, prema brodovima, prema otvorenom moru.

Na ovim se slikama rijetko se vide ljudi ili figure kako brzo promiču između sjenovitih prolaza, oni su iza zidova monumentalnih palača, čija ljepota nije uzblijedila do danas, oni su u vrtovima prekrivenih gustim raslinjem, oni su na pramcu broda ...

Novi ciklus slika s dubrovačkim motivima Mara Kriste, intrigantan je i zanimljiv, pobuđuje mnoštvo upita kod gledatelja koji razmišlja o osobnom doživljaju teme, o viđenom.