Ovome nikad kraja! Samo se nastavlja. Zašto traje tako dugo? To su neke od međunarodnih reakcija na naizgled beskrajan proces izbora američkog predsjednika. Čini se kao da, tek što je jedan predsjednik inauguriran, politiziranje počinje ispočetka. Smiješno, no slične sam komentare čuo i dok sam putovao po Kaliforniji. U državi u kojoj je guverner Terminator i gdje se postavljaju nacionalni trendovi, građanima je jednako dosadila ta politička priča bez kraja i konca. Iznova i iznova, bombardira ih se pitanjima ‘Hoće li Hillary uspjeti?’, ‘Je li Amerika spremna za predsjednika crnca?’, ‘Je li John McCain prestar?’, ‘Jesu li ostatali previše konzervativni za liberalnu Zapadnu obalu?’ Njima je toga već dosta! A još je deset mjeseci do samih izbora...
No, u posljednjih nekoliko tjedana utrka je iznenada dobila novu živost i užurbanost. Sve je to zbog ‘super utorka’... Ova je godina vrlo različita. Prvi put više od dvadeset država održava stranačke izbore na isti dan. To je dosad najbliža stvar predizborima. Nije ni čudo da ga zovu ‘Super Dooper Tuesday’.
(Usput, ako niste sigurni oko razlike između predizbora i stranačkih izbora kandidata, ne brinite. Većina Amerikanaca ne zna odgovor na to pitanje. Iskreno, to nije pretjerano važno. Tko će na kraju dobiti najviše glasova, jedina je stvar kojom se treba zamarati...)
Kalifornija je bogata pretendentima na kandidaturu... Iako pobjeda u Zlatnoj državi ne donosi samu nominaciju, vrijedi gotovo 20 posto sveukupne pobjede. Ne čudi da od liberalnih kafića West Hollywooda pa sve do konzervativnih palača Orange Countyja birači shvaćaju: ovi su izbori važni.

“Dok ostatak svijeta brine rat u Iraku, to prestaje biti važno u SAD-u. Čini se kako birači znaju da, bez obzira na to tko dođe u Bijelu kuću, američkom angažmanu ondje uskoro dolazi kraj.”Richard Quest 

No, iračko pitanje nije u središtu pažnje. Ekonomija jest. U Kaliforniji je zbog krize hipotekarnih kredita nemogućnost otplate porasla 400 posto, do najviše razine u petnaest godina. A svi kukaju zbog duga na kreditnoj kartici, nesigurnosti posla i recesije za koju se vjeruje da je već stigla. Zato je osnovno pitanje koje svatko postavlja kandidatima ‘Što ćete poduzeti kad je riječ o ekonomiji?’, a ne ‘Kada ćete dovesti vojnike kući?’... Iako ni to pitanje nije daleko iza prvog. I budući da je ovo prvi put od 1928. godine da se ni aktualni predsjednik niti potpredsjednik nisu ponovno kandidirali za najvišu poziciju u državi, u tome je prava uzbudljivost ovog ‘super utorka’.  I zato, bez obzira na to koji muškarac ili žena na kraju prevagne i postane Mister ili Madam President, jedno je sigurno: ‘slobodni svijet’ dobit će novog novcatog vođu.