Mnogi će se sjetiti filma „Gospodar rata" s Nicolasom Cageom o trgovcu oružja koji ima svoje prste u poslovima koji se protežu preko čitavog planeta. Pravo ime trgovca oružjem čiji je život bio predložak filma nije Jurij Orlov iz Ukrajine nego Rus Viktor But, ali mnogo toga drugog je točno. Film je snimljen prije epiloga u realnosti - Viktor But je 2008. uhićen i 2012. osuđen na 25 godina zatvora, a američkom pravosuđu je trebalo dugo jer je on godinama veoma uspješno mutio trag novca koji mu je stizao - i to u samim Sjedinjenim Američkim Državama, u saveznoj državi Delaware.

Mada Delaware, malenu državu na istoku zemlje čak ni svi Amerikanci neće znati pokazati prstom na karti, ona je sad poznata prije svega po dvije činjenice: prva je što ima nešto preko 970 tisuća stanovnika, ali je tamo registrirano preko pola milijuna tvrtki više nego što ima stanovnika: milijun i pol tvrtki - i svake godine ih se osniva još 225 tisuća. Naravno, to su tek poštanski sandučići, ali i trgovac oružjem je veoma uspješno skrivao svoje bogatstvo seljakanjem kroz račune pet takvih tvrtki.

I mafijaši i diktatori...

Druga znamenitost Delawarea jest što upravo od tamo potječe trenutni američki predsjednik Joe Biden i desetljećima ju je predstavljao u Senatu. I ništa se bitno nije promijenilo još od osnutka SAD-a kad je nadzor nad tvrtkama ostavljen u nadležnosti saveznih država - i već koncem 19. stoljeća je počela prava utrka među njima, koja će privući novac bez previše pitanja o tome odakle je došao i tko ga zapravo posjeduje.

Pa tako Delaware nije jedina savezna država s iznenađujućim brojem „tvrtki" - tu su i Nevada, Wyoming, Južna Dakota... Kako piše Casey Michel u netom objavljenoj knjizi „Američka kleptokracija", SAD je „najvažnija oaza za kleptokrate i najveći poligon za pranje novca u čitavom svijetu". To nisu samo američki državljani nego i oligarsi, autokrati, diktatori, kriminalci i utajivači poreza iz čitavog svijeta. A Delaware Joe Bidena je tu na istaknutom mjestu.

Ipak, sad je upravo Biden najavio bitku protiv te prakse s obrazloženjem kako takav - često kriminalni novac, „ugrožava nacionalnu sigurnost" SAD-a i samu demokraciju. U tome ima istine: još uvijek se vodi istraga o tome je li Bidenov prethodnik Donald Trump primio novac iz neke strane i SAD-u ne toliko naklonjene države, ali važeći propisi čitavog niza saveznih država posve solidno mute i kriju pravi trag novca.

Spas u „nacionalnoj sigurnosti"

Mora se reći da je upravo saziv američkog Kongresa još pod Donaldom Trumpom koncem 2020. promijenio zakon o poslovnoj tajni prema kojem se vlasnik neke tvrtke mora jasno moći utvrditi punim imenom i prezimenom - već to je Transparency International nazvao „povijesnom" odlukom, makar tek prvim korakom na dugom putu.

Uoči međunarodnog susreta na vrhu o demokraciji je američki predsjednik Biden predstavio opsežnu strategiju u borbi protiv korupcije. „Nacionalna sigurnost" je svakako dobra osnova za taj potez: prvi zakon protiv pranja novca u svijetu je uveo baš SAD još 1986., ali su tek nakon terorističkog napada 2001. i tokovi novca terorista postali izuzetno zanimljivi istražiteljima.

Te ovlasti saveznih tijela u pojedinim saveznim državama bi se trebale proširiti i na „obične" kriminalce i utajivače poreza. Cilj je ograničiti mogućnosti onih koji odlično znaju svirati po klavijaturi svijeta ilegalnog novca čitavog planeta, a onda i utvrditi živi li netko od njih stvarno u SAD-u.

Odakle uopće početi?

Tu je teško reći odakle uopće početi: uopće znati osobu koja je vlasnik tvrtke (a ne tek neka druga tvrtka u vlasništvu neke treće...) je dobar početak, ali to onda mora zadirati i u bankarski sektor, u propise o zakladama i tvrtke koje nude usluge takvim „poštanskim sandučićima", dakle u odvjetničke urede i knjigovodstva... A onda su tu i bespuća novca u trgovini umjetninama, u posjedu nekretnina - treba se promijeniti čitav niz propisa da bi se ušao u trag barem najvećim „igračima". A i to nije dovoljno ako se, kako je i najavljeno u ovom strateškom dokumentu, ne surađuje na međunarodnoj razini.

Hoće li Biden uspjeti očistiti tu „Augijevu štalu" sakrivenog novca diktatora i kriminalaca svih vrsta? Po grčkoj legendi, Herkules je morao očistiti štalu kralja Augija nakon što 30 godina nije bila čišćena - ali „prljav" novac je tražio mjesto gdje bi se uklonio „na sigurno" ne na 30 godina, ne na 300, nego od kako je svijeta i vijeka. Ali svaki posao počinje pomalo, prvom lopatom...