Mnoštvo se motiva pojavljivalo u kompleksnom opusu istaknutog suvremenog likovnog umjetnika slikara Petera Weisza, od tajanstvenih i lebdećih tijela do raznolikih emocija, straha ponajviše, u oceanima boja , u u snažnim kolorističkim nanosima i na platnu i na papiru.

Ponekad se slikar odluči zaroniti u nešto opušteniji aspekt igre, sjeti se vlastitog djetinjstva i nekih događaja i osoba koje nikada nije zaboravio.

I boje i oblici pridruže se razigranim kretnjama, neobavezno združeni u tvorbi i ispunjenju rijetkih trenutaka mira i sigurnosti, trenutaka kada je budućnost sasvim izvjesna i potvrđeno je postojanje nade.

Intimni svjetovi pojedinaca preplavljeni jakim emocijama otvaraju se i mi otkrivamo male, nevine tajne.

Svijet prepravljuje ljubav.

Odmah iza ljubavi korača sreća, nekada brže, nekada sporije, nekada ide naprijed, nekada ide unatrag.

Vrijeme prolazi ispod sunca i mjeseca i trenutci postaju vječnost, nekoliko nježnih trenutaka zauvijek će se pamtiti.

Tamni kolori potvrđuju ove priče i više ne govore, osluškuju jeku vlastitih glasova i pomalo se svemu čude, vlastitom sudjelovanju u igri.