Jedna od konstanti u radu, u kontinuiranom slikanju akademskog slikara Krešimira Ivića jesu motivi mora, primorski, priobalni, kuće uz obalu, uspravna stabla, barke u luci, more, plavilo mora, ptice, zrak, vjetar, bura.

Da, magična moć mora djeluje na sve nas. I danas u ovim godinama, kada se nakon stanovitog vremena suočim s morem, mahnem mu, jednom, dva ili više puta, pozdravljam ga., zagledajući se u neopisivo lijepo plavilo,.

Pogled mi sve dalje luta, do otoka, do pučine i osjećam zadovoljstvo, osjećam sreću što se nalazim na mjestu odakle se vidi more.

Krešimir Ivić razmišlja na svoj način, na svoj izraziti način voli more, slikajući ga kontinuirano desetljećima i ulju i u akvarelu, bilježeći svojim djelima izgled, fragmente pojedinih naselja uz samo more ili gradova s više tisuća godina povijesti.

Ivić osobito voli motive malih plovila u uvalama ili lučicama, motive čamaca koji uvijek maštaju ili snuju o debelom i uzburkanom moru.

U brojnim Ivićevim ciklusima s motivima mora ističe se specifična plava boja, rijetko prozirna, čeće tamnija, neprozirnija, dublja i opasnija.

Ponekad razmišljam i ovako. Ivić slika jedan trenutak vremena, kada sve miruje i more i kuće i brodovi i ptice i vjetrovi, kada je sve zastalo samo za trenutak kako bi umjetnik zabilježio na najbolji način, vrijeme koje se više neće ponoviti i vjetrovi će zapuhati na drugu stranu i drveće više neće biti tako visoko i uspravno a i ptice će se dugačije glasati, jedino će kuće na obali ostati iste, same i puste i more će ostati isto, jednako plavo kao i uvijek.