U novom ciklusu akrila na uobičajenom formatu platna, 100 x 100 cm, suvremeni , vrlo produktivni i nadahnuti likovni umjetnik, slikar Mladen Žunjić vješto i odvažno eksperimentira , istražujujući odnos tamnog, crnila, crne boje, zaokružene ljubičastim, plavim, crvenim, zelenim, žutim mrljama, trakama, delikatnim nanosima boje, koje kao da opsjedaju veliko tamno, teško uhvatljivo golemo tijelo.

Istodobno raznoliki nanosi različitih boja doimaju se poput rijetke vegetacije s ponekim uočljivim cvijetom, djelujući vrlo vitalno, posve suprotno od umrtvljene tamne mase.

Ti kratki potezi kistom , raštrkani i naizgled poredani bez osobitog smisla i potrebe, naviješćuju buduće nezaustavljive događaje. Boja će promijeniti taj jednolični crni svijet i učiniti ga drugačijim. Boja najavljuje svjetlost a svjetlost je život.

Koliko god tamnina velikih formi bila nepropusna, čvrsta i nepopustljiva, boje će preuzeti dominaciju i zauvijek promijeniti obličje ovoga mikro svijeta.

Tek poslije, boje se moraju dogovoriti o vlastitom  poretku  na listama dominacije.

Ipak, ne valja zaboraviti, fragmenti različitih boja niknuli su iz crnila.

Pitanje je, hoće li se uskoro na raznobojnim oblicima značajnih veličina pojaviti najprije jedva vidljive crne točkice, a onda i mrlje, iza kojih slijede trake, plohe....?

Koliko se puta krug okrenuo, koliko se puta ciklus ponavlja?